mini|200px|Barbara Smith, konferencija Nacionalnog udruženja ženskih studija (NWSA) 2017. Barbara Smith (Cleveland, 16. studenoga 1946.)) američka lezbijska feministica i socijalistkinja koja je igrala značajnu ulogu u crnom feminizmu u Sjedinjenim Državama. Od početka 1970-ih aktivna je kao znanstvenik, aktivist, kritičar, predavač, autor i izdavač crne feminističke misli. Također je 25 godina predavala na brojnim fakultetima i sveučilištima. Njeni eseji, prikazi, članci, kratke priče i književne kritike pojavili su se u nizu publikacija, uključujući The New York Times Book Review, The Black Scholar, Ms., Gay Community News, The Guardian, The Village Voice, Conditions and The Nation. Ima sestru blizanku Beverly Smith, koja je također lezbijska feministička aktivistica i spisateljica.

Rani život

Djetinjstvo Rođena je prerano, borila se za život tijekom prvih mjeseci života. Majka Hilde Beall Smith. radila kao medicinska sestra, a kasnije i kao prodavačica u trgovini, pa je baka djevojčica tijekom njihova djetinjstva bila njihova glavna skrbnica, dok je majka zarađivala za život. Godine 1956., kad su Barbara i njena sestra blizankinja Beverly imale devet godina, majka im je umrla od srčanih komplikacija povezanih s dječjom reumatskom groznicom.Smith interview by Loretta Ross, Voices of Feminism Oral History Project, str. 4. Nakon majčine smrti, djevojčice su nastavile živjeti u kući s bakom, tetkama, ujacima i rođacima.

Iako je obitelj Smith imala relativno malo financijskih sredstava, njezine baka, tetke i majka bile su dobro obrazovane, posebno za razinu obrazovanja dostupnu crnkinjama u 1940-im i 1950-im.Smith interview by Loretta Ross, Voices of Feminism Oral History Project, str. 4–6. Njezina baka i pra tetke predavale su u odvojenim školama na jugu prije nego što su se preselile na sjever, iako je njezina majka jedina u svojoj obitelji dobila fakultetsku diplomu prvostupnice u obrazovanju na Državnom sveučilištu Fort Valley (Fort Valley State University, tada Fort Valley State College).Ross, Loretta J. (May 7–8, 2003). "Voices of Feminism Oral History Project: Barbara Smith" (PDF). pristupljeno 21. listiopada 2020., str. 3. Svi u barbarinoj obitelji su bili aktivni čitatelji koji su isticali važnost obrazovanja, u školi i izvan nje.

Većinu svog života slabo je poznavala svog oca Gartrella Smitha, koji se rastavio od majke Hilde prije nego što su se blizanke rodile. Prema riječima rodice Barbarine majke, "teta" Isabel, Hilda i Gartrell pobjegli su i vjenčali se nakon što Hildini roditelji nisu odobrili njihovu vezu. Hilda se u Cleveland vratila trudna nakon razlaza s Gartrelom. Barbara nikada nije upoznala oca niti je vidjela njegove slike. O njemu se malo zna, osim da je bio u vojsci tijekom Drugog svjetskog rata i da su se Hilda i Gartrell upoznali u Georgiji, gdje je Hilda studirala.

Iako su Barbara i njezina sestra odrasle na sjeveru SAD-a, njezina je obitelj zadržala južne korijene i tradiciju iz ruralne Georgije. Obitelj njezine majke bila je jedna od milijuna afroameričkih obitelji koje su sudjelovale u Velikoj migraciji u prvoj polovici 20. stoljeća kako bi izbjegle južni represivni rasni kastni sustav i poboljšale svoje ekonomske prilike. Barbara svoj identitet opisuje kao identitet žene s juga, a iskustvo svoje obitelji s intenzivnim rasnim traumama u Georgiji pripisuje katalizatoru svog aktivizma. Istodobno, ona ne oslobađa sjever od intenzivne rasne diskriminacije, dokumentirajući nekoliko formativnih incidenata protiv crnaca koje su doživjele ona i njezina sestra. Tijekom jednog takvog incidenta, ona i njezina sestra donijele su domaće kolačiće na njihov ljetni tečaj francuskog jezika na kojem je predavala neskrivena rasistkinja. Nitko od bijele djece u razredu nije pojeo nijedan kolačić.Ross, Loretta J. (May 7–8, 2003). "Voices of Feminism Oral History Project: Barbara Smith" (PDF). pristupljeno 21. listopada 2020. str. 9-10. Unatoč očitoj rasnoj diskriminaciji, i Barbara i Beverly imaju uspješne akademske karijere.

Obrazovanje Barbara Smith i njezina sestra započele su osnovno obrazovanje u osnovnoj školi Bolton i preselile se u osnovnu školu Roberta Fultona tijekom 1. razreda.Ross, Loretta J. (May 7–8, 2003). "Voices of Feminism Oral History Project: Barbara Smith" (PDF)., pristupljeno 21. listopada 2020., str. 8. Smith svoj rani akademski uspjeh djelomično pripisuje visokoj kvaliteti javnih škola koje je pohađala. Iako su ona i njezina sestra odabrani za posebnu školu za akademski nadarene u četvrtom razredu, njihova je obitelj odlučila da ne promijeni školu za djevojčice tako brzo nakon majčine smrti.Ross, Loretta J. (May 7–8, 2003). "Voices of Feminism Oral History Project: Barbara Smith" (PDF), pristupljeno 21. listopada 2020., str. 10. Barbara i Beverly pohađale su srednju školu Alexandera Hamiltona mlađeg (Alexander Hamilton Jr. High School), a kasnije i srednju školu John Adams (John Adams High School).

U srednjoj školi Smith je briljirala i postigala vrlo visoke rezultate na PSAT-u. Njezine ocjene i ocjene omogućile su joj 1965. upis na koledž Mount Holyoke, ali, umorena rasnim neprijateljstvom na koledžu, prešla je u The New School, školu za sodijalne istraživanja u New Yorku, gdje je godinu dana studirala društvene znanosti. Vratila se na Mount Holyoke na zadnju godinu, te diplomirala 1969.Smith interview by Loretta Ross, Voices of Feminism Oral History Project, p. 13.

Nakon što je diplomirala na Mount Holyokeu, Smith je magistrirala književnost na Sveučilištu u Pittsburghu i diplomirala 1971. godine. U Pittsburghu je počela baviti aktivizmom u ženskom pokretu i pokretu za oslobađanje gejeva.

Godine 1981. Smith je završila sve, osim disertacije, za doktorski studij na Sveučilištu Connecticut. U to je vrijeme bila dobro uhodana, poznata aktivistica za ravnopravnost crnaca, feminizam i LGBTQ probleme.

Godine 2015. godine Sveučilište u Albanyju dodijelilo je Smith počasni doktorat.

Rani aktivizam Budući da je odrasla u duboko podvojenom društvu, Smith je od malih nogu razvila političku svijest.Smith interview by Loretta Ross, Voices of Feminism Oral History Project, p. 41. Kao srednjoškolke, ona i njezina sestra sudjelovale su u prosvjedima za građanska prava koji su bili usredotočeni na desegregaciju škola. Za to vrijeme Smith je bila dobrovoljac u Clevelandskoj podružnici Kongresa rasne ravnopravnosti (CORE). Ubojstvo Brucea Klundera, aktivista i prezbiterijanskog svećenika, opisuje kao katalitizator za njezino sudjelovanje u pokretu u Clevelandu. Prisustvovala je nekolicini govora Martina Luthera Kinga mlađeg i upoznala aktivisticu za građanska prava Fannie Lou Hamer.Bonnie Zimmerman, Encyclopedia of Lesbian Histories and Cultures, Routledge, 2013.

Godine 1965. godine Smith je upisala koledž Mount Holyoke, gdje je bila jedna od rijetkih crnaca. Brzo se uključila u Grupu za građanske akcije, koja je, između ostalog, bila uključena u organiziranje protiv rata u Vijetnamu.Ross, Loretta J. (May 7–8, 2003). "Voices of Feminism Oral History Project: Barbara Smith" (PDF). pristupljeno 21. listopada 2020., str. 43.-44. Iako Mount Holyoke u kampusu nije imao podružnicu Studenata za demokratsko društvo (SDS), Smith i drugi studenti Mount Holyokea divili su im se i oponašali napore grupe. Tijekom godine u Novoj Školi za Društvena Istraživanja, Smith je putovala u Chicago i sudjelovala u prosvjedima koji su pratili Demokratsku nacionalnu konvenciju.

Nakon što je diplomirala na Mount Holyoke, Smith se odmorila od frontalnog aktivizma, gdje se osjećala sputano svojim identitetom žene u crnom nacionalističkom pokretu.Springer, Kimberly. Living for the Revolution: Black Feminist Organizations, 1968–1980 (Durham: Duke University Press, 2005). Print Neko je vrijeme razmišljala kako bi mogla pomoći u unaprjeđivanju rasne ravnopravnosti radom u akademiji. No nakon što je prisustvovala sastanku Nacionalne crne feminističke organizacije (NBFO), ponovo je ušla u sferu aktivizma i započela suradnju s mnogim značajnim obojenim ženama.

Smith se, nakon što je magistrirala književnost na Sveučilištu u Pittsburghu, nastanila u Bostonu. Djelatništvo njezine sestre Beverly u časopisu Ms. omogućilo je Beverly da ostvari ključne kontakte, a putem publikacije Barbara je upoznala Margaret Sloan, osnivačicu NBFO-a. Zaintrigirana pozivom za prisustvovanje Istočnoj regionalnoj konferenciji NBFO-a 1974. godine, Smith je vodila sastanke sa ženama s područja Bostona i uspostavila kontakte kako bi uspostavila bostonsku podružnicu NBFO.

Godine 1975. godine, s Beverly i Demitom Frazier, čikaškom aktivisticom, Smith je osnovala bostonsku podružnicu NBFO. Zbog nedostatka uputa nacionalne organizacije, bostonska podružnica bila je neovisnu o središnjici, pa su se odlučili usredotočiti na podizanje svijesti i organiziranje pomoći bostonskim siromasima i radničkoj klasi.

Aktivizam

Kolektiv rijeke Combahee Frustrirana nedostatkom komunikacije s nacionalnom organizacijom, ali također shvaćajući da je politika bostonske podružnice bila znatno radikalnija od politike NBFO-a, grupa se odlučila potpuno odvojiti. Nazvali su se Kolektiv rijeke Combahee, po uspješnoj vojnoj operaciji koju je Harriet Tubman vodila tijekom građanskog rata na rijeci u Južnoj Karolini. Ubrzo nakon osnivanja napisali su svoj manifest. Izjava Kolektiva rijeke CombaheeCohambee River Collective, Cohambee River Collective Statement (New York: The Feminist Press at CUNY, 1982). iznosi ciljeve grupe, i identificira je kao klasno svjesnu crnačku feminističku organizaciju koja afirmira seksualnost. Prepoznavanje lezbijstva kao legitimnog identiteta animiralo je raspravu unutar crnog feminizma i šireg ženskog pokreta.

Kao socijalistička crnačka feministička organizacija, kolektiv je naglasio intersekcionalnost rasnog, rodnog, heteroseksističkog i klasnog ugnjetavanja u životima Afroamerikanaca i drugih žena drugih rasa. Kao i druge crnačke feminističke organizacije u to vrijeme, Combahee je artikulirao "mnoge zabrinutosti svojstvenih crnkinjama, od bijesa prema crncima zbog ljubavnih veza i brakova s bijelim ženama, do unutarnjeg sukoba oko boje kože, teksture kose i crta lica, do razlika između pokretljivosti bijelih i crnih žena ... također napadajući mit o crnom matrijarhu i stereotipnim prikazima crnačkih žena u popularnoj kulturi."Hine, Darlene Clark; Hine, William C., and Stanley Harold, "The African-American Odyssey" (Upper Saddle River: Prentice Hall, 2003), 2nd edition. 594–595. Kolektiv je također radio na pitanjima poput "reproduktivnih prava, silovanja, reforme zatvora, zloporabe sterilizacije, nasilja nad ženama, zdravstvene zaštite i rasizma u pokretu bijelih žena".Guy-Sheftall, Beverly, ed. Words of Fire: An Anthology of African-Feminist Thought (New York: The New Press, 1995). 65. Namjerno je strukturiran tako da izbjegava hijerarhiju i daje članovima osjećaj jednakosti; Smith je ovu strukturu navela kao ključnu za osiguravanje opstanka crnog feminizma "kao radikalnog pokreta".Smith, Barbara, "Memorandum to Retreat Participants," folder 12, "Black Feminist Retreats: Fourth Retreat," 1975, Barbara Smith Papers. Članovi Combaheea organizirali su rasprave kako bi razgovarali o pitanjima u Izjavi Kolektiva rijeke Combahee, načinima kako uklopiti crni feminizam u svijest crnih žena i bitnim pitanjima u vlastitim zajednicama. No, organizacija je izgubila zamah jer su razgovori o lezbijstvu i obrazovnom napretku otuđili neke članove. Kao rezultat sukoba oko vodstva i loših međuljudskih odnosa, članstvo Combaheeja je opalo. Posljednji sastanak bio je u veljači

Kuhinjski stol: žene Color Pressa