Nasirudin Tusi (perzijski: محمد بن محمد بن حسن طوسی), punog imena Muhammad ibn Muhammad ibn al-Hasan al-Tūsī, bio je perzijski polihistor, arhitekt, filozof, liječnik, znanstvenik i teolog.Rodney Collomb, "The rise and fall of the Arab Empire and the founding of Western pre-eminence", Published by Spellmount, 2006. pg 127: "Khawaja Nasr ed-Din Tusi, the Persian, Khorasani, former chief scholar and scientist of"Seyyed Hossein Nasr, Islamic Philosophy from Its Origin to the Present: Philosophy in the Land of Prophecy, SUNY Press, 2006, . page 199Seyyed H. Badakhchani. Contemplation and Action: The Spiritual Autobiography of a Muslim Scholar: Nasir al-Din Tusi (In Association With the Institute of Ismaili Studies. I. B. Tauris (December 3, 1999). . page.1: ""Nasir al-Din Abu Ja`far Muhammad b. Muhammad b. Hasan Tusi:, the renowned Persian astronomer, philosopher and theologian" Često se smatra tvorcem trigonometrije kao samostalne matematičke discipline. Muslimanski učenjak Ibn Haldun (1332. – 1406.) smatrao je Tusija najvećim od kasnijih perzijskih učenjaka.James Winston Morris, "An Arab Machiavelli? Rhetoric, Philosophy and Politics in Ibn Khaldun’s Critique of Sufism", Harvard Middle Eastern and Islamic Review 8 (2009), pp 242–291. excerpt from page 286 (footnote 39): "Ibn Khaldun’s own personal opinion is no doubt summarized in his pointed remark (Q 3: 274) that Tusi was better than any other later Iranian scholar". Original Arabic: Muqaddimat Ibn Khaldūn : dirāsah usūlīyah tārīkhīyah / li-Aḥmad Ṣubḥī Manṣūr-al-Qāhirah : Markaz Ibn Khaldūn : Dār al-Amīn, 1998. . Excerpt from Ibn Khaldun is found in the section: الفصل الثالث و الأربعون: في أن حملة العلم في الإسلام أكثرهم العجم (On how the majority who carried knowledge forward in Islam were Persians) In this section, see the sentence where he mentions Tusi as more knowledgeable than other later Persian ('Ajam) scholars:. و أما غيره من العجم فلم نر لهم من بعد الإمام ابن الخطيب و نصير الدين الطوسي كلاما يعول على نهايته في الإصابة. فاعتير ذلك و تأمله تر عجبا في أحوال الخليقة. و الله يخلق ما بشاء لا شريك له الملك و له الحمد و هو على كل شيء قدير و حسبنا الله و نعم الوكيل و الحمد لله.
Životopis
right|thumb|Tusijev traktat o astrolabu, Isfahan 1505. Nasirudin Tusi rođen je 18. veljače 1201. godine u gradu Tusu, u srednjovjekovnom Horasanu, današnjem sjeveroistočnom dijelu Irana. Obrazovanje je započeo u ranoj mladosti. U Hamadanu i Tusu proučavao je Kuran, hadis, džaferijsku pravnu filozofiju, logiku, filozofiju, matematiku, medicinu i astronomiju.Dabashi, Hamid. "Khwajah Nasir al-Din Tusi: The philosopher/vizier and the intellectual climate of his times". Routledge History of World Philosophies. Vol I. History of Islamic Philosophy. Seyyed Hossein Nasr and Oliver Leaman (eds.) London: Routledge. 1996. p. 529
Rođen je u šijitskoj obitelji, a u mladosti je izgubio oca. Ispunivši želju svog oca, mladi je Muhamed ozbiljno shvatio učenje i stipendiju i putovao nadaleko, kako bi pohađao predavanja poznatih učenjaka i stekao znanje. U mladosti se preselio u Nišapur, grad koji je u to vrijeme bio znanstveni centar, a nalazio se oko 75 km zapadno od Tusa. Tu je proučavao filozofiju kod učenjaka Feridudina Damada Nišaburija i matematiku kod Muhameda Hasiba.Siddiqi, Bakhtyar Husain. "Nasir al-Din Tusi". A History of Islamic Philosophy. Vol 1. M. M. Sharif (ed.). Wiesbaden:: Otto Harrossowitz. 1963. p. 565 U tom razdoblju u Nišapuru je upoznao i Feriduddina Attara, poznatog sufiju kojeg su kasnije ubili Mongoli, a pohađao je predavanja Kutbudina Misrija.
U Mosulu je studirao matematiku i astronomiju s Kemal el-Din Junusom, učenikom Šarafudina Tusije.Sharaf al-Din al-Muzaffar al-Tusi biography - MacTutor History of Mathematics
Dok su vojske Džingis-kana harale njegovom domovinom, Tusi je bio u službi nizarske ismailijske države i dao značajan doprinos znanosti u to vrijeme kada je država bila pred slomom pred nadolazećim snagama Mongolskog Carstva.Peter Willey, The Eagle's Nest: Ismaili Castles in Iran and Syria, (I.B. Tauris, 2005), 172. Zarobljen je nakon što su Mongoli izvršili invaziju alamutske regije.Michael Axworthy, A History of Iran: Empire of the Mind, (Basic Books, 2008), 104.
Radovi Tusi je napisao oko 150 djela, od kojih je 25 na perzijskom, a preostala na arapskom jeziku, a postoji i jedan traktat na perzijskom, arapskom i turskom jeziku.
Neki od njegovih najvažnijih radova su:
Kitāb al-Shakl al-qattāʴ – knjiga o kompletnom četveroukutu. Peti svezak je sažetak trigonometrije, Al-Tadhkirah fi'ilm al-hay'ah – memoar o astronomiji. Mnogo komentara bilo je napisano o ovom djelu nazvanom Sharh al-Tadhkirah (Komentar al-Tadhkirah) – komentare su napisali El-Bircendi i Nazam Nišapuri, Akhlaq-i Nasiri – djelo o etici, al-Risalah al-Asturlabiyah – traktat o astrolabiji, Zij-i Ilkhani (ilhanidske tablice) – glavni astronomski traktat, završen 1272. godine. Sharh al-Isharat – komentar Ibn Sininog El-Išareta, Awsaf al-Ashraf – kratak mistično-etički rad na perzijskom jeziku, Tajrīd al-Iʿtiqād – sažetak vjerovanja, komentar šiitskih nauka, Talkhis al-Muhassal – sažetak sažetaka,
Postignuća
Tusi je tijekom boravka u Nišapuru stekao reputaciju izuzetnog učenjaka. Tusijevo prozno pisanje, koje broji preko 150 djela, predstavlja jednu od najvećih zbirki jednog islamskog autora. Osim pisanje na arapskom i perzijskom jeziku Nasirudin Tusi bavio se i vjerskim (islamskim) temama i nereligijskim ili svjetovnim temama (drevne znanosti). Njegovi radovi uključuju i konačne verzije arapskog prijevoda djela Euklida, Arhimeda, Ptolemeja, Autolika i Teodozija iz Bitinije.
Astronomija
Tusi je uvjerio Hulagu-kana da izgradi zvjezdarnicu za uspostavljanje točnih astronomskih tablica za bolja astrološka predviđanja. Od 1259. godine, izgrađen je zvjezdarnica u Maragi u Azerbajdžanu, južno od rijeke Araks i zapadno od Marage, prijestolnice Ilhanidskog Carstva.
Na osnovu zapažanja u ovom, tada najnaprednijoj zvjezdarnici, Tusi je sastavio vrlo precizne tablice kretanja planeta kao što je prikazano u njegovoj knjizi Zij-i Ilkhani (Ilhanidske tablice). Ova knjiga sadrži astronomske tablice za računanje položaja planeta i imena zvijezda. Smatra se da je njegov model za planetarni sustav bio najnapredniji u to doba, pa se naširoko koristio sve do razvoja heliocentričnog modela u doba Nikole Kopernika. Tijekom razdoblja od Ptolemeja do Kopernika, neki ga smatraju jednim od najistaknutijih astronoma tog vremena.
Za svoje planetarne modele izumio je geometrijsku tehniku pod nazivom Tusijev par, koji generira linearno kretanje kao zbroj dva kružna pokreta. On je koristio ovu tehniku da zamijeni problematični ekvivalent Ptolemeja za mnoge planete, ali nije uspio pronaći rješenje za Merkur, što je kasnije riješio Ibn eš Šatir kao i Ali Kušći. Tusijev par kasnije je upotrebljen u geocentričnom modelu Ibn eš-Šatira i heliocentričnom modelu Nikole Kopernika. Također je izračunao vrijednost za godišnju precesiju ravnodnevnice i pridonio izgradnji i upotrebi nekih astronomskih instrumenata, uključujući astrolabe.
Tusi je kritizirao Ptolomejevu upotrebu opservacijskih dokaza kako bi pokazao da je Zemlja u stanju mirovanja, napominjući da takvi dokazi nisu presudni. Iako to ne znači da je bio zagovornik mobilnosti zemlje, kao što je bio zagovornik i njegov komentator iz 16. stoljeća El-Bircendi, Tusi je tvrdio da se nepokretnost Zemlje može dokazati, samo fizičkim principima koji su pronađeni u prirodnoj filozofiji. Tusijeve kritike Ptolemeja bile su slične argumentima koje je Kopernik kasnije (1543. godine) koristio za obranu teze rotacije Zemlje.
O stvarnoj biti Mliječne staze, Ṭusi u svojem Tadhkirahu piše: „Mliječna staza, tj. Galaksija, sastoji se od vrlo velikog broja malih zvijezda čvrsto povezanih u skup, koje zbog svoje koncentracije i male veličine izgledaju kao zamućene mrlje. Zbog toga sliče mlijeku koje se nalazi u boji. Tri stoljeća kasnije dokazano je da se Mliječna staza sastoji od mnoštva zvijezda kada je 1610. godine Galileo Galilei koristio teleskop za proučavanje Mliječne staze i otkrio da se zaista sastoji od ogromnog broja slabašnih zvijezda.
Logika Nasirudin Tusi bio je zastupnik Ibn Sinine logike i napisao je sljedeći komentar njegove teorije apsolutnih propozicije:
Matematika thumb|upright|Poštanska markica izdana u Azerbejdžanu 2009. godine u čast Tusija Tusi je bio prvi koji je napisao djelo o trigonometriji nezavisno od astronomije. U svom Traktatu o četverokutu Tusi je dao opsežno izlaganje sferne trigonometrije, nezavisno od astronomije.* Katz, Victor J. (1993). A History of Mathematics: An Introduction, p259. Addison Wesley. . Upravo je u djelima Tusija trigonometrija postigla status nezavisne grane matematike koja se razlikovala od astronomije, a s kojom je toliko dugo bila povezana. Bio je prvi koji je nabrojao šest različitih slučajeva pravog trokuta u sfernoj trigonometriji.http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/Biographies/Al-Tusi_Nasir.html,"One of al-Tusi's most important mathematical contributions was the creation of trigonometry as a mathematical discipline in its own right rather than as just a tool for astronomical applications. In Treatise on the quadrilateral al-Tusi gave the first extant exposition of the whole system of plane and spherical trigonometry. This work is really the first in history on trigonometry as an independent branch of pure mathematics and the first in which all six cases for a right-angled spherical triangle are set forth"/
Ovaj rad nastavak je ranijih radova grčkih matematičara, poput Menelaja iz Aleksandrije, koji je napisao knjigu o sfernoj trigonometriji pod nazivom Sphaerica kao i ranijih muslimanskih matematičari Abu al-Wafe i Ibn Muaz Džajanija.
U svom djelu Na sektorskoj slici pojavljuje se poznata sinusni poučak kojom se uspostavljaju određene relacije unutar trokuta.
Također je formulirao i sinusni poučak u sfernoj trigonometriji,Also the 'sine law' (of geometry and trigonometry, applicable to spherical trigonometry) is attributed, among others, to Alkhujandi. (The three others are Abul Wafa Bozjani, Nasiruddin Tusi, and Abu Nasr Mansur). Razvi, Syed Abbas Hasan (1991) A history of science, technology, and culture in Central Asia, Volume 1 University of Peshawar, Peshawar, Pakistan, page 358, Bijli suggests that three mathematicians are in contention for the honor, Alkhujandi, Abdul-Wafa and Mansur, leaving out Nasiruddin Tusi. Bijli, Shah Muhammad and Delli, Idarah-i Adabiyāt-i (2004) Early Muslims and their contribution to science: ninth to fourteenth century Idarah-i Adabiyat-i Delli, Delhi, India, page 44, definirao tangensni poučak za sferne trokute i pružio dokaze za te zakone.
Biologija U svom djelu Akhlaq-i Nasiri, Tusi je pisao o nekoliko bioloških tema. Branio je verziju Aristotelove scale naturae, u koju je čovjeka stavio iznad životinja, biljaka, minerala i elemenata. Opisao je trave koje rastu bez sjetve ili uzgoja jednostavnim stapanjem elemenata kao najbliže mineralima. Među biljkama datulju je smatrao najrazvijenijom, jer njoj edostaje samo jedna stvar kojom bi mogla dostići stadij životinje, a to je da se otkine iz zemlje i krene u potragu za hranjivim tvarima.
Najnižu razinu među životinjama, koje su bliske području biljaka, prema Tusiju su one životinje koje se šire poput trave, a nesposobne su za parenje, npr. gliste i određene vrste insekata. Životinje koje dostignu fazu savršenstva odlikuju se potpuno razvijenim oružjem, poput rogova, zuba i kandži. Tusi je te organe opisao kao prilagodbe životnom stilu svake vrste, na način koji predviđa prirodnu teologiju. Također je napisao i sljedeće:
Tusi je u ovom odlomku opisao različite vrste učenja, prepoznavajući promatračko učenje kao najnapredniji oblik i ispravno ga pripisujući određenim životinjama.