Thylacoleo carnifex, tobolčarski lav, izumrla je vrsta mesojednog tobolčara koji je živio u Australiji od ranog do kasnog pleistocena (prije 1,6 milijuna – 46 tisuća godina). Unatoč imenu, nije usko povezan s lavom, ali je član reda Diprotodontia, jedne od taksonomskih skupina australskih tobolčara.
Opis lijevo|mini| Kostur tobolčarskog lava (Thylacoleo carnifex) u fosilnoj špilji Victoria, Nacionalni park Naracoorte Caves, Južna Australija. Vrsta spada u rod Thylacoleo i najveći je poznati sisavac mesožder koji je ikad postojao u Australiji, te jedan od većih tobolčarskih zvijeri na svijetu (usporediv s vrstama iz roda Thylacosmilus i Borhyaena, ali manji od Proborhyaenidae). Pojedine jedinke bile su visoke do oko 75 cm u ramenu i duge oko 150 cm od glave do repa. Mjerenja uzeta na brojnim uzorcima pokazuju da su u prosjeku imali tjelesnu masu između 101 to 130 kg, s najvećim primjercima do 164 kg. To je otprilike veličina današnjih lavica i tigrica. lijevo|mini|Wonambi Životinja je bila izuzetno robusna, snažno građenih čeljusti i vrlo snažnih prednjih udova. Imala je uvlačne kandže, jedinstvenu osobinu među torbarima. To omogućava da kandže ostanu oštre, štiteći ih od trošenja na tvrdim površinama. Kandže su bile pogodne za osiguravanje plijena i za penjanje na drveće. Prvi prsti ("palčevi") na svakoj prednjoj nozi bili su polu-suprotstavljeni i imali su uvećanu kandžu. Paleontolozi vjeruju da bi se to koristilo za hvatanje plijena, kao i za sigurno držanje za debla i grane drveća. Stražnje noge imale su četiri funkcionalna prsta, a prvi je prst bio znatno smanjen, ali je imao hrapavu podlogu sličnu onoj kod oposuma, što je moglo pomoći u penjanju. Otkriće uzorka koji je obuhvaćao kompletne stražnje noge 2005. godine pružilo je dokaze da je tobolčarski lav pokazivao sindaktiliju (srasli drugi i treći prst) kao i drugi diprotodonti.
Stražnji dijelovi tijela ove vrste također su bili dobro razvijeni, iako u manjoj mjeri od njenog prednjeg dijela. Ostaci životinje pokazuju da je imala relativno debeo i snažan rep, a kralješci su na donjoj strani imali ševrone (naizmjenične kose crte slično uzorku zvanom "riblja kost"), gdje bi rep dodirivao tlo. Oni su služili za zaštitu kritičnih elemenata kao što su živci i krvne žile, u situaciji kada se životinja repom podupire na stražnjim nogama, slično kao što to čine današnji klokani. Zauzimanjem ovog stava oslobađali bi prednje udove za napad na žrtvu.
Otkriće cjelovitih kostura s očuvanim i repom i ključnom kosti u australskoj špilji Komatsu u mjestu Naracoorte i špilji Flight Star u ravnici Nullarbor, ukazuju na to da je ova životinja imala debeo i krut rep koji je obuhvaćao polovicu dužine kičmenog stupa. Rep se možda koristio u nekim ponašanjima koja nisu viđena kod drugih tobolčara, a vjerojatno je neprestano bio uzdignut. Otkriće ključne kosti ukazuje na to da se ova životinja mogla kretati na način sličan kretanju modernog tasmanskog vraga.
Evolucijski odnosi Vjeruje se da su preci porodice Thylacoleonidae bili biljojedi, što je neobično za mesojede. Kranijanske osobine i arborealna obilježja (većina života provedena na drveću) sugeriraju da Thylacoleonidae imaju zajedničkog pretka s vombatima. Dok su drugi kontinenti međusobno razmjenjivali mnoge svoje grabežljivce, budući da su bili povezani kopnom, australska izolacija uzrokovala je da su mnoge njene biljojedne vrste postale mesojedi. Nekada se smatralo da mnoge osobine koje asociraju na oposume ukazuju na to da je evolucijski put tobolčarskog lava krenuo od pretka iz podreda Phalangeriformes; međutim, znanstvenici se slažu da istaknutija obilježja sugeriraju podrijetlo iz podreda Vombatiformes.Thylacoleo carnifex at Australian Museum Međutim, nedavno otkriveni Microleo životinja je poput oposuma.
Izvori
Kategorija:Tobolčari