Atentat na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Johna Fitzgeralda Kennedyja dogodio se u Dallasu 22. studenoga 1963. godine. Na Kennedyja su u 12:30 po lokalnom vremenu, dok se u predsjedničkoj limuzini sa spuštenim krovom vozio ulicama grada, ispaljena tri hica iz puške, od kojih su ga dva pogodila te od čega je nedugo potom umro. Nekoliko sati kasnije bivši marinac Lee Harvey Oswald uhićen je, a potom i optužen za atentat. Tvrdio je da je nedužan, ali to nije imao priliku dokazati pred sudom jer ga je dva dana kasnije u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom. Budući da se detalji ubojstva više nisu mogli razotkriti na sudu, formirano je posebno istražno tijelo zvano Warrenova komisija, čiji je zaključak bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva.
Međutim, američka javnost, dijelom i zbog toga što je bila šokirana ubojstvom mladog, karizmatičnog i popularnog vođe, a dijelom zbog niza nerazjašnjenih okolnosti vezanih uz atentat, nije prihvatila tu verziju događaja. Posebni kongresni odbor House Select Committee on Assassinations donio je tijekom 1970-ih zaključak kojim se odbacuju nalazi Warrenove komisije. Kasnija znanstvena i povijesna istraživanja, međutim, djelomično su potvrdila sporne Warrenove zaključke. Unatoč tome, atentat je već desetljećima predmet brojnih teorija zavjere, kojima su doprinos dali i holivudski filmovima na temu atentata. Zbog toga, kao i utjecaja na popularnu kulturu u SAD-u i ostatku svijeta, atentat na Kennedyja smatra se jednim od najdramatičnijih i najšokantnijih događaja u 20. stoljeću, odnosno jednim od najpoznatijih atentata u povijesti uopće.
Događaji prije atentata desno|mini|250px|Ruta Kennedyjeve predsjedničke kolone
Kennedy je odlučio posjetiti Dallas iz unutrašnjopolitičkih razloga, odnosno u svrhu priprema za predsjedničke izbore 1964. godine. Cilj je bio od lokalnih pristaša i simpatizera prikupiti financijska sredstva za kampanju, svojim autoritetom pomiriti posvađane frakcije u tamošnjoj Demokratskoj stranci, odnosno poboljšati izborne izglede u saveznoj državi Teksas gdje je na izborima 1960. jedva pobijedio, a u samom Dallasu izgubio. Posjeta je dogovorena 6. lipnja 1963. godine kada su se Kennedy i njegov potpredsjednik Lyndon B. Johnson u gradu El Paso sreli s Johnom Connallyjem, guvernerom Teksasa. Javnost je o posjeti obaviještena tijekom rujna 1963. godine, a 18. studenoga dogovoreni su i njeni detalji, uključujući i vožnju kroz grad – odnosno rutu predsjedničke kolone o kojoj je također obaviještena javnost.
Dana 24. listopada 1963. godine u Dallas je došao Adlai Stevenson II, tadašnji američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima kako bi proslavio 18. godišnjicu te organizacije. Tom prilikom su ga fizički napali demonstranti, pripadnici radikalne desnice koji su se protivili članstvu SAD-a u UN. Stevenson se bojao kako bi Kennedy mogao imati slične neugodnosti te ga je upozorio da ne dolazi u Dallas. Kennedy je takva upozorenja odbacio, ali je Jesse Curry, šef dallaske policije, odlučio uvesti dodatne mjere sigurnosti, odnosno povećati broj policajaca na ulicama, te čak regrutirati civilne dobrovoljce kako bi patrolirali gradom i dojavljivali o sumnjivim aktivnostima protiv predsjednika.
Kennedyjev posjet Teksasu trebao je trajati četiri dana – dva dana je bilo predviđeno za javne aktivnosti, a vikend za odmor na Johnsonovom ranču u Johnson Cityju. Posjeta je započela u četvrtak 21. studenoga, te je tijekom tog dana Kennedy održao govor u Zrakoplovnoj školi u San Antoniju, zatim još jedan govor na Sveučilištu Rice u Houstonu, te prenoćio u hotelu Texas u Fort Worthu. Sljedećeg jutro održao je govor u Trgovačkoj komori Fort Wortha. Potom se ukrcao u predsjednički avion kojim je doletio u Dallas.
Avion se spustio na zračnu luku Dallas Love Field u 11:40 po lokalnom vremenu. Bilo je planirano da odatle ode u Trgovački centar Trade Mart gdje bi ručao i održao govor, a popodne je trebao održati još jedan govor u gradskom vijeću Austina. Na Love Fieldu se formirala predsjednička auto-kolona koju je činilo šest vozila – u prvom i trećem su se nalazili pripadnici policije na čelu s Curryjem te Tajne službe; drugo vozilo bila je predsjednička limuzina SS-100-X u kojem su bili Kennedy, njegova supruga Jacqueline, guverner Conally i njegova supruga Nellie te dva agenta Tajne službe, uključujući vozača. U četvrtom vozilu bio je potpredsjednik Johnson, njegova supruga Lady Bird, senator Ralph Yarborough i dva agenta Tajne službe, Posljednja dva vozila bila su napunjena pripadnicima novinarskog zbora koji je pratio predsjednika na njegovim putovanjima.
Iako je posjet predsjednika mnoge građane privukao na ulice, od njih nije bilo nikakvih neugodnosti. Mnoštvo koje se okupilo dočekalo je predsjednika s vidljivim izrazima oduševljenja. Kennedy je čak dva puta naredio da se kolona zaustavi kako bi mogao izaći i rukovati se s nekim od građana, uključujući i nekoliko katoličkih redovnica.
Atentat 260px|desno|mini|Snimka auto-kolone neposredno prije atentata; Kennedy u prednjem vozilu, označen strelicom
Predsjednička kolona se u 12:30 nalazila u Elm Streetu, jugoistočno od zgrade Teksaškog skladišta školskih knjiga, kada su ispaljena najmanje tri hica iz puške. Jedan od njih je pogodio Kennedyja u vrat, probivši mu dušnik. Connally je također teško ranjen, pogođen metkom koji mu je probio pluća. Na hice je prvi reagirao Clint Hill, agent Tajne službe iz trećeg automobila u koloni; on je iskočio kako bi došao do predsjedničke limuzine i pokušao zaštititi predsjednika. U međuvremenu je metak iz puške pogodio Kennedyja u glavu, poprskavši unutrašnjost limuzine krvlju i dijelovima njegovog mozga. U tom se trenutku Jacqueline Kennedy nagnula iz vozila; njen čin se tumačio pokušajem bijega i sklanjanja od atentatora, ali je ona kasnije tvrdila da samo želi dohvatiti dijelove Kennedyjevog mozga. Unatoč toga što je predsjednička limuzina naglo ubrzala, Hill se uspio za nju zakačiti i vratiti Prvu damu natrag na njeno sjedalo.
Jedan od metaka je pogodio pločnik na kojem se nalazio prolaznik James Tague. Vjeruje se kako je metak ili komad metka Taguea pogodio u obraz; on nikada nije pronađen.
Ispaljivanje hitaca je izazvalo paniku među okupljenim pješacima, od kojih su se mnogi instinktivno bacili na pod nastojeći izbjeći strijelca ili strijelce. S druge strane, mnogi od njih nisu znali odakle dolaze hici. Dio je vjerovao da je strijelac bio sakriven iza grma na travnatom brežuljku u neposrednoj blizini predsjedničke limuzine.
Howard Brennan, željeznički radnik koji je predsjedničku kolonu promatrao s obližnjeg željezničkog tornja, primijetio je jednu osobu na prozoru šestog kata Teksaškog skladišta školskih knjiga, a potom je vidio kako puca iz puške. Njegov kolega Lee Bowers, nije bio siguran jesu li hici dolazili iz smjera travnjaka ili iz smjera travnjaka gdje su bila „dva nepoznata čovjeka”. Harold Norman i James Jarman Jr. – dva radnika Skladišta – tvrdili su da su kolonu promatrali s petog kata zgrade te da su jasno čuli kako netko puca i repetira pušku iznad njihovih glava.
Lee Harvey Oswald
200px|desno|mini|Lee Harvey Oswald pozira s puškom s kojom je izvršen atentat
U trenutku atentata u zgradi Teksaškog skladišta školskih knjiga nalazio se bivši marinac Lee Harvey Oswald, koji je tamo bio zaposlen od 16. listopada. Oko podneva, odnosno oko pola sata prije ispaljivanja pucnjeva, jedan od kolega ga je vidio na šestom katu.Warren Commission Hearings, Testimony of Charles Givens . Izvještaj FBI od 26. studenoga 1963. pak navodi Carolyn Arnold, jednu od radnica, kako joj se, izašavši iz zgrade kako bi promatrala kolonu, „učinilo da vidi” Oswalda kako stoji u hodniku na prvom katu zgrade, nekoliko minuta prije 12:30. Godine 1978. je, pak, novinaru Anthonyju Summersu rekla kako ju je FBI pogrešno citirao, odnosno da je „jasno” vidjela Oswalda kako u 12:15 ili kasnije sjedi u blagovaonici. Međutim, nijedan drugi zaposlenik Skladišta nije mogao potvrditi te navode, odnosno navesti kako je vidio Oswalda na prvom ili drugom katu između 12:00 i 12:30 (npr. gđa Pauline Sanders, koja je blagovaonicu na drugom katu napustila „oko 12:20,” uopće nije navela Oswalda taj dan). Dvoje zaposlenika, za koje je Oswald tvrdio da su s njim ručali na prvom katu, to su opovrgli.
Oko minutu i pol nakon ispaljivanja hitaca, jedan od dallaskih policajaca je ušao u zgradu i tamo u kantini na drugom katu sreo Oswalda, koji je, prema kasnijoj izjavi bio „neobično miran i pio mineralnu vodu”. Roy Trully, njegov pretpostavljeni, ga je policajcu predstavio kao svog radnika, pa ga je policajac propustio. Oswald je iskoristio priliku kako bi iz zgrade izašao kroz glavna vrata, i to nekoliko minuta prije nego što je policija dobila nalog da blokira zgradu i zadrži sve osobe zatečene u njoj. Tek tada je Trully primijetio kako od svih radnika nedostaje upravo Oswald, što mu je bilo čudno, o tome je odmah izvijestio policiju.Warren Commission Hearings, Testimony of Roy Sansom Truly.Warren Commission Hearings, Testimony of J.W. Fritz
Oko 12:40 Oswald je ušao u gradski autobus, ali je ubrzo (najvjerojatnije zbog pregustog prometa) zatražio od vozača da ga iskrca nakon dva gradska bloka.Bus transfer (.gif) at Kennedy Assassination Home Page Potom je uzeo taksi i otišao do svog stana u koji je ušao oko 13:00, „prilično zadihan” prema svjedočenju domara.Warren Commission Hearings, Testimony of Earlene Roberts . Ubrzo nakon toga izašao je noseći jaknu, i domar ga je posljednji put vidio na stajalištu autobusa.Warren Commission Report, Chapter 4: The Assassin, Oswald's Movements After Leaving Depository Building.
Oswalda je oko 1,3 km od stana, dok je hodao na ulici, iz svog službenog vozila zaustavio dallaski policajac J. D. Tippit te razgovarao kroz prozor automobila. Nakon što je Tippit izašao iz vozila – između 13:11 i 13:14 – Oswald je iznenada izvadio revolver i ispalio nekoliko hitaca u Tippita, ubivši ga. Događaj je vidjelo desetak slučajnih prolaznika, koji su smjesta obavijestili policiju. Oswald je nakon toga oko 13:35 viđen kako se pokušava sakriti u obližnjoj prodavaonici cipela Hardy's. To je vidio poslovođa Johnny Calvin Brewer, koji ga je vidio kako odlazi u obližnju kino-dvoranu Texas Theater, iskoristivši zauzetost blagajnice Julie Postal kako bi ušao bez karte. Brewer je o tome izvijestio Postal, a ona je odmah nazvala policiju.
Deset minuta kasnije oko kino-dvorane našlo se najmanje dvadesetak policajaca, detektiva i pripadnika šerifovog ureda. Brewer je diskretno uveden u dvoranu gdje je identificirao Oswalda. Tada su se u dvorani upalila svjetla i policajci su krenuli uhapsiti Oswalda. Prema svjedočenjima, Oswald je pokušao pogoditi policajca, ali mu je revolver izbijen iz ruke. Došlo je do kraćeg fizičkog obračuna u kojem je Oswald prvo vikao da je „sve gotovo”, a potom tvrdio da je žrtva policijske brutalnosti.
Oswald je oko 14 sati doveden u sjedište policije gdje ga je detektiv Jim Leavelle počeo ispitivati o ubojstvu policajca Tippita. Tek kada je o hapšenju izviješten kapetan J. W. Fritz, Oswaldovo ime je povezano s radnikom koji je zbog iznenadnog odlaska iz Teksaškog skladišta školskih knjiga postao glavni osumnjičenik za atentat.
Puška Carcano Na šestom katu Teksaškog skladišta školskih knjiga, sakrivena iza nekoliko kutija, pronađena je puška Fucile Mod. M91/38, brzometna puška kal. 6,5 mm sa snajperskim nišanom. Nju su, ubrzo nakon atentata, pronašli policajac Seymour Weitzman i šerifov zamjenik Eugene Boone, a pronalazak je kamerom snimio Tom Alyea, snimatelj lokalne TV-stanice WFAA. Naknadne fotografske analize potvrdile su kako je puška na snimci identična pušci koja je tijekom istrage identificirana kao oružje kojim je izvršen atentat. Puška je također sa svojim izgledom identična pušci s kojom je Oswald bio pozirao za fotografije snimljene u dvorištu svoje kuće.