Dana 13. siječnja 2012., talijanski kruzer Costa Concordia nasukao se, prevrnuo i na kraju potonuo u plitkim vodama nakon udara u podvodnu stijenu pokraj otoka Giglio u talijanskoj regiji Toskani, pri čemu je poginulo 32 ljudi. Osmogodišnje plovilo tvrtke Costa Cruises bilo je na prvoj dionici krstarenja po Sredozemnom moru kada je skrenulo s planirane rute, doplovilo bliže otoku Giglio i udarilo u stijenu na morskom dnu. Šestosatnim spašavanjem, većina je putnika izvučena na obalu.

Istraga se usredotočila na nedostatke u praćenju procedure od strane posade Coste Concordie i akcije njenog kapetana Francesca Schettina, koji je prerano napustio brod. Oko 300 putnika je ostalo iza njega na brodu, a većina ih je spašena s helikopterima ili motornim čamcima koji su se našli u blizini Schettino je kasnije proglašen krivim za smrti povezane s nesrećom i osuđen na 16 godina zatvora. Iako je i posada bila izložena jakim kritikama, nitko od njih nije optužen.

Costa Concordija je službeno proglašena "konstruktivnim ukupnim gubitkom", a njezino je spašavanje bilo "jedna od najvećih pomorskih operacija spašavanja". Dana 16. rujna 2013. započelo je spašavanje ispravljanjem, a do ranih sati 17. rujna brod je bio uspravljen na svojoj podvodnoj kolijevci. U srpnju 2014. brod je velikim metalnim spremnicima nazvanim "sponsoni" koji su zavareni u bokove broda, ponovno podignut u plovni položaj, te je odvučen je u 320 kilometara udaljenu matičnu luku Genovu, u rezalište, a cijeli proces je završen u srpnju 2017. godine.

Ukupni troškovi nesreće, uključujući naknade za žrtve, podizanje broda u uspravan popožaj, vuču i otpad, procjenjuju se na približno 2 milijarde dolara, što je preko tri puta više od 612 milijuna američkih dolara, koliko je koštala gradnja broda. Costa Cruises ponudio je putnicima naknadu (do limita od 11.000 EUR po osobi) za plaćanje sve štete, uključujući vrijednost krstarenja; a 65% preživjelih prihvatilo je ponudu.

Nasukavanje

Costa Concordia (pozivni znak : IBHD, IMO broj : 9320544, MMSI broj : 247158500), s 3.206 putnika i 1.023 člana posade na brodu, isplovila je s otoka Giglio u noći na 13. siječnja 2012., započevši planirano sedmodnevno krstarenje od Civitavecchije, Lacij, Italija, do Savone i pet drugih luka. Lučka strana broda udarila je u greben u 21:42 ili 21:45 po lokalnom vremenu. Greben je u kartama označen kao područje poznato kao Le Scole, oko 800 metara južno od ulaza u luku Giglio, na istočnoj obali otoka.

Točka početnog udara bila je 8 metara ispod površine mora kod "Scole piccole", krajnje vanjske stijene Le Scole, koja je urezala dvije 50-metarske pukotina na brodskom trupu ispod vodene linije. Udar je usjekao dvije duge čelične trake s trupa broda; koje su kasnije pronađene na morskom dnu. Nekoliko minuta nakon udara, šef strojarnice upozorio je kapetana da je trup imao nepopravljivi rez od 70 metara kroz koji je ulazila voda i potapala generatore i motore.

Bez pogonske snage i na pričuvnoj električnoj energiji, brod se kretao po inerciji i prema posljednjim postavkama svojih kormila, pa je nastavio sjeverno od Le Scolea sve do iza luke Giglio. Prema svjedočenju kapetana Schettina, razni instrumenti nisu funkcionirali. Razna svjedočenja se ne slažu o tome je li brod nagnuo na lučku stranu ubrzo nakon udara i kada je počeo naginjati na drugi bok. U 22:10 Costa Concordia skrenula je prema jugu. Potom se brod nagnuo na desni bok, isprva za oko 20 °, zaustavljajući se u 22:44 na Punta del Gabbianara u moru dubine oko 20 metara i nagnut oko 70°. Schettino je posljednje nasukavanje Costa Concordie na Punti del Gabbianari pripisao vlastitom naporu da tamo manevrira. No, šef talijanske obalne straže posvjeedočio je da je konačno nasukavanje broda na Punta del Gabbianara bilo posljedica vjetra, a ne pokušaja manevriranja brodom.

Situacija na mostu Schettino je rekao da je, prije nego što se približio otoku, isključio sustav alarma za brodski računalni navigacijski sustav. "Navigirao sam vizualno, jer sam dobro poznavao ta morska dna. Ovakav sam potez izveo tri, četiri puta." Istražiteljima je rekao da je vidio valove kako se razbijaju na grebenu i naglo se okrenuo, zamahujući bokom trupa u greben. "Moram preuzeti odgovornost za činjenicu da sam pogriješio u prosudbi.""Ovaj put sam prekasno naredio skretanje." Kapetan je u početku rekao da je brod bio oko 300 metres od obale (otprilike dužine plovila) i udario u nepoznatu stijenu. Prvi brodski časnik, Ciro Ambrosio, rekao je istražiteljima da je Schettino ostavio naočale za čitanje u svojoj kabini te je više puta tražio od Ambrosia da provjeri radar umjesto njega.

Kapetan je rekao da su mu upravitelji Costa Cruisesa rekli da izvede pozdrav plovidbom 13. siječnja 2012. Prethodno, 14. kolovoza 2011., brod se kretao sličnom rutom, ali ne tako blizu hridi Le Scole. Prolazak iz 2011. je odobrila Costa Cruises, a odrađen je po danu, za vrijeme otočnog festivala. Uobičajena ruta prolazi oko 8 km od obale.

Costa Cruises su potvrdili da ruta kojom je.brod plovio 2012. godine "nije definirana [računalno programirana] ruta za prolazak Giglioom." U intervjuu za talijanski TV kanal Canale 5 10. srpnja 2012., Schettino je rekao da je to pridonijelo nesreći. Osim toga, na poziv kapetana, šef sale broda, koji je s otoka, bio je pozvan na most broda da promatra prolazak. Dosatna osoba na mostu bila je moldavska plesačica Domnica Cemortan koja je posvjedočila da je bila u ljubavnoj vezi sa Schettinom i da se upravo ukrcala na brod kao gost.

Situacija na palubi Putnici su bili u blagovaonici kada su iznenada osjetili snažan udar, što je član posade (govoreći preko portafona) pripisao "električnom kvaru". "Gostima smo rekli da je sve [u redu] i pod kontrolom te smo pokušali zaustaviti paniku", prisjetio se upravitelj kabine. Igrom slučaja, kada je brod prvi put udario u stijene, tvrdilo se da je u restoranu svirala "My Heart Will Go On" od Céline Dion, tematska pjesma iz filma Titanic. Brod je ostao bez električne energije u kabinama nedugo nakon početnog sudara. "Brod se počeo tresti. Buka - nastala je panika, poput filma, posuđe se srušilo na pod, ljudi su trčali, padali niz stepenice i govorili "cazzo", rekao je preživjeli. Putnici s broda svjedočili su da se brod iznenada nagnuo prema luci. Putnicima se kasnije savjetovalo da obuku svoje prsluke za spašavanje.

Pola sata prije naredbe o napuštanju broda, jedan je član posade zabilježen na videu kako putnicima na sabirnoj stanici govori: "Riješili smo probleme koje smo imali i pozivamo sve da se vrate u svoje kabine." Kad je brod kasnije okrenuo, počeo se naginjati otprilike 20° na desno, stvarajući probleme u spuštanju čamaca za spašavanje. Predsjednik Costa Cruisesa, Gianni Onorato, rekao je da je normalna evakuacija čamca za spašavanje postala "gotovo nemoguća" jer se brod tako brzo nagnuo.

Spašavanje Nakon nasukavanja, putnici i posada su čamcima za spasavanje i helikopterima izvedeni na brod s broda ili su doplivali do otoka, a oko 40 ljudi je nestalo. Polovica ih je kasnije pronađena unutar broda, većinom mrtva.

Evakuacija U prvom kontaktu, uspostavljenom u 22:12, između talijanskih lučkih dužnosnika i Costa Concordie nakon udara u greben, neidentificirani časnik na brodu za krstarenje inzistirao je da pati samo od električnog kvara. Na video snimci putnika snimljenoj u 22:20 sati vidi se kako uspaničenim putnicima u prslucima za spašavanje član posade govori da je "sve pod kontrolom" i da se trebaju vratiti u svoje kabine. Za oko 600 putnika koji su se tek ukrcali nije održana vježba evakuacije putnika čamcima za spašavanje. Brodski kuhar rekao je da je Schettino naručio večeru oko 22:30. Otprilike u isto vrijeme, ophodni brod Guardia di Finanza nazvao je Costa Concordiju, ali odgovor nije stigao. Schettino je sudjelovao u tri telefonska poziva s časnikom za upravljanje kriznim linijama.

U 22:26, Schettino je rekao lučkoj kapetani u luci Livorno da brod prima vodu kroz otvor na lučkoj strani i zatražio tegljač. Lučke vlasti upozorene su na sudar tek u 22:42, otprilike sat vremena nakon udara, a naredba za evakuaciju broda izdana je tek u 22:50. Neki su putnici skočili u vodu kako bi plivali do obale, dok su drugi, iako spremni za evakuaciju plovila, zadržani od članovi posade punih 45 minuta, jer je posada opirala ideji da odmah spusti čamce za spašavanje. Prema nekim izvorima, brod se nije nagnuo do 23:15, te da je Schettino bio naredio da napuste brod, čamci za spašavanje su mogli biti spušteni u more ranije, omogućujući putnicima da dođu na sigurno. S druge strane, jedan je stručnjak izjavio da bi kašnjenje moglo biti opravdano s obzirom na opasnosti kod spuštanja čamaca za spašavanje dok se brod još uvijek kreće. Posada ili 2. kapetan Roberto Bosio koordinirali subneke od časnika palube u većem dijelu evakuacije. On je počeo evakuirati brod prije Schettinove naredbe. Mnogi mlađi časnici i članovi posade koji su bili svjesni ozbiljnosti situacije također su počeli pripremati čamce za spašavanje i premještati putnike iz svojih kabina prije nego što su izdane zapovijedi za napuštanje broda, potez koji je okarakteriziran kao " pobuna".

Iako je velika većina brodskog multinacionalnog osoblja zauzimala položaje koji nisu zahtijevali mornarske kvalifikacije (jer su obavljali usluge poput pranja rublja, kuhanja, zabave, čišćenja, brige za djecu i stolova za čekanje), prema višem brodskom službeniku, su prošli obveznu obuku iz osnovne sigurnosti kako bi mogli pomoći u ovakvim situacijama. Iako su svi govorili barem osnovni engleski, većina nije govorila talijanski.

Nekoliko je putnika ustvrdilo da posada nije pomogla ili nije bila obučena za spuštanje čamaca za spašavanje. Posadu je odbila ovaj navod, a jedan član posade je izjavio: "Članovi posade, bilo Filipinci ili Kolumbijci ili Indijci, pokušali su najbolje što su mogli da pomognu putnicima da prežive brodolom. Komentari nekih putnika da nismo bili od pomoći su nas povrijedili". Treći inženjerijski časnik iz brodske strojarnice također je istaknuo da "Za razliku od kapetana, bili smo tamo do kraja. Učinili smo sve što smo mogli da izbjegnemo katastrofu." Izvršni direktor Costa Cruisesa Pier Luigi Foschi pohvalio je posadu i osoblje, unatoč poteškoćama koje su rezultat očitog nedostatka vodstva od strane brodskih časnika i problema u komunikaciji. Tri osobe su se navodno utopile nakon skoka preko palube, a još sedam je teško ozlijeđeno. Lokalni šef vatrogasaca rekao je da su njegovi ljudi "iščupali 100 ljudi iz mora i spasili oko 60 drugih koji su bili zarobljeni u čamcu". Pet helikoptera talijanske obalne straže, mornarice i zrakoplovstva izmjenjivalo se podižući preživjele s broda i prevozeći ih na sigurno.

Prema istražiteljima, Schettino je napustio brod prije 23:30.

U jednom telefonskom pozivu Obalne straže prema Schettinu, kapetan Gregorio De Falco, kapetan iz Livorna, u više je navrata naredio Schettinu da se vrati na brod sa svog čamca i preuzme odgovornost za tekuću evakuaciju putnika. U jednom trenutku poziva, De Falco se toliko razbjesnio zbog Schettinog zastoja da je povisio glas i rekao Schettinu: "Vada a bordo, cazzo! " (U prijevodu "Vrati se [natrag] na brod, jebote!". Jedan od tih poziva dogodio se u 01:46. Unatoč tome, Schettino se nikada nije vratio na brod iz čamca za spasavanje u koji je tvrdio da je "pao".

U 01:04 časnik zrakoplovstva koji je spušten helikopterom izvijestio je da je na brodu još uvijek 100 ljudi. Otac Raffaele Malena, svećenik broda, rekao je da je među posljednjima napustio brod oko 01:30. Zamjenik gradonačelnika Isole del Giglio, Mario Pellegrini, koji se ukrcao u sklopu spasilačkih operacija, pohvalio je brodskog liječnika i mladog časnika Costa Concordie Simone Canessu, jedinog časnika kojeg je na brodu upoznao, za pomoć. On i Canessa bili su "rame uz rame" do 05:30. Jedan od nestalih članova posade, konobar, zadnji je put viđen kako pomaže putnicima.