Jacinda Kate Laurell Ardern (Hamilton, 26. srpnja 1980.) je novozelandska političarka, bivša 40. premijerka Novog Zelanda i vođa laburističke stranke. Zastupnica je u parlamentu od ožujka 2017., nakon što je prvi put izabrana u Zastupnički dom kao zastupnica na listi 2008. godine.
Životopis Rođena u Hamiltonu, a odrasla je u Morrinsvilleu i Muruparau, gdje je pohađala državnu školu. Nakon što je 2001. diplomirala na Sveučilištu Waikato, Ardern je karijeru započela radeći kao istraživačica u uredu premijerke Helen Clark. Kasnije je radila u Londonu, u uredu vlade, i izabrana je za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine. Ardern je prvi put izabran za zastupnicu na općim izborima 2008., kad su Laburisti izgubili vlast nakon devet godina. Kasnije je izabrana kao zastupnica grada Mount Alberta na dopunskim izborima u veljači 2017. godine.
Ardern je 1. ožujka 2017. jednoglasno izabrana za zamjenicu vođe Laburističke stranke, nakon ostavke Annette King. Samo pet mjeseci kasnije, nakon održanih izbora, vođa laburista Andrew Little podnio je ostavku nakon povijesno slabih anketnih rezultata stranke, a na njegovo mjesto je, na stranačkim izborima bez protukandidata, izabrana Ardern. Pod njenim vodstvom, stranka je na općim izborima 23. rujna 2017. osvojila 14 mjesta više nego na prethodnim izborima, osvojivši 46 mjesta, dok je suparnička Nacionalna stranka osvojila 56. Nakon razdoblja pregovora, New Zeland First je odlučio ući u manjinsku koalicijsku vladu s Laburistima, koju je podržala Zelena stranka, s Ardernom kao premijerom; počevši od 26. listopada 2017. Postala je najmlađa šefica vlade na svijetu u dobi od 37 godina. Ardern je 21. lipnja 2018. rodila kćerku i tako postala druga izabrana premijerka koja je rodila dijete dok je bila na dužnosti (nakon Benazir Bhutto).
Ardern sebe opisuje kao socijaldemokrata i progresivku. Njena vlada usredotočila se naročito na stambenu krizu na Novom Zelandu, siromaštvo djece i socijalnu nejednakost. U ožujku 2019. godine, vodila je zemlju nakon pucnjave u džamiji u Christchurchu, brzo uvodeći stroge zakone o oružju kao odgovor. Pohvaljena je zbog upravljanja krizom vezanom za pandemiju COVID-19 na Novom Zelandu.
Rani život i obrazovanje Rođena u Hamiltonu, Novi Zeland, Ardern je odrasla kao mormonka u Morrinsvilleu i Muruparau, gdje je njen otac Ross Ardern radio kao policajac, a njezina majka Laurell Ardern (rođena Bottomley), radila kao pomoćna radnica u školskom ugostiteljstvu. Studirala je na koledžu Morrinsville, gdje je bila predstavnik učenika u školskom skrbničkom odboru. Pronašla je svoj prvi posao dok je još bila u školi, radeći u lokalnoj prodavaonici ribe i čipsa.
Potom je pohađala Sveučilište u Waikatou, diplomiravši 2001. godine s diplomom studija studija komunikacija (BCS) iz politike i odnosa s javnošću.
Ardern je u politiku dovela njezina tetka, Marie Ardern, dugogodišnja članica Laburističke stranke, koja je regrutirala tinejdžerku Ardernu da joj pomogne u kampanji za zastupnika u New Plymouthu Harryja Duynhovena tijekom njegove predizborne kampanje na općim izborima 1999. godine.
Ardern se pridružila Laburističkoj stranci u dobi od 17 godina, i postala važna osoba u pomlatku Laburista. Nakon što je diplomirala na sveučilištu, provela je vrijeme radeći u uredima Phila Goffa i Helen Clark kao istraživačica. Nakon određenog vremena u New Yorku, gdje je volontirala u jušnoj kuhinji i radila na kampanji za radnička prava, Ardern se preselila u London gdje je postala viši savjetnik za "politiku 80 osoba" tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira. U Londonu nije upoznala Blaira, ali ga je na događaju na Novom Zelandu 2011. godine ispitivala invaziji na Irak. Ardern je također premještena u Home Office kako bi pomogla u preispitivanju policijskih postupaka u Engleskoj i Walesu.
Početkom 2008. Ardern je izabrana za predsjednicu Međunarodne unije socijalističke omladine, ulogu koja ju je odvel u nekoliko zemalja, uključujući Jordan, Izrael, Alžir i Kinu.
Rana politička karijera
Član parlamenta Uoči izbora 2008., Ardern je bila 20. na listi Laburističke stranke. To je bio vrlo visok položaj za nekoga tko već nije bio zastupnik i praktički joj je osigurao mjesto u Parlamentu. U skladu s tim, Ardern se vratila iz Londona kako bi vodila kampanju puno radno vrijeme. Postala je i kandidat za Waikato. Ardern nije bila uspješna s preferencijalnim glasovima birača, ali joj je visoki položajana listi omogućio ulazak u parlament. Nakon izbora postala je najmlađi zastupnik u Parlamentu, naslijedivši zastupnika laburista Darrena Hughesa, a ostala je najmlađa zastupnica do izbora Garetha Hughesa 11. veljače 2010. godine.
mini| Ardern, Phil Goff i Carol Beaumont, na maršu protiv rudarenja u zaštićenim područjima 1. svibnja 2010. Vođa oporbe Phil Goff promovirao je Ardernu u prvu klupu, i imenovao je glasnogovornicom Laburista za pitanja mladih i kao pomoćnog glasnogovornika za pravosuđe (pitanja mladih).
Redovito se pojavljivala na TVNZ-ovom programu Breakfast kao dio predstave "Mladi pištolji", u kojoj se pojavila zajedno s zastupnikom (i budućim čelnikom) Nacionalne stranke Simonom Bridgesom.
Ardern se natjecala za mandat u Auckland Central na općim izborima 2011., suprotstavivši se zastupniku Nikkiu Kayeu (Nacionalna stranka) i kandidatkinji Denise Roche (Zelena stranka). Unatoč ciljanju na zelene glasača, da strateški glasaju za nju, izgubila je od Kayea sa 717 glasova. Međutim, vratila se u Parlament preko stranačke liste na kojoj je bila na 13. mjestu. Ardern je održala ured u biračkom tijelu dok je bila zastupnica na listi sa sjedištem u Auckland Centralu.
Nakon što je Goff podnio ostavku iz rukovodstva stranke nakon njegovog poraza na izborima 2011., Ardern je podržala Davida Shearera protiv Davida Cunliffea. Bila je podignuta na četvrto mjesto u vladi u sjeni 19. prosinca 2011., postajući glasnogovornica društvenog razvoja pod novim vođom Davidom Shearerom.
Ardern se ponovno kandidirala u Auckland Central na općim izborima 2014. godine. Ponovo je završila na drugom mjestu, iako je povećala vlastite glasove i smanjila većinu Kayeja sa 717 na 600. Zauzela je peto mjesto na listi Laburista, Ardern je ipak vraćena u Parlament gdje je postala glasnogovornica Shadow za pravdu, djecu, malo gospodarstvo, umjetnost i kulturu pod novim čelnikom Andrewom Littleom.
Reizbor u Mount Albertu Ardern je iznijela svoje ime za laburističku nominaciju za gornji izbor Mount Albert koja će se održati u veljači 2017. nakon ostavke Davida Shearera 8. prosinca 2016. Kad su se kandidature za Laburističku stranku zatvorile 12. siječnja 2017., Ardern je bio jedini kandidat i izabran je bez prijedloga. Ardern je 21. siječnja sudjelovao na Maršu za žene 2017., svjetskom prosvjedu protivljenja Donaldu Trumpu, novoindugiranom predsjedniku Sjedinjenih Država. Potvrđena je kao kandidat za posao na sastanku 22. siječnja. Ardern je ostvarila glatku pobjedu, osvojivši 77% glasova.
Zamjenik vođe laburističke stranke Nakon pobjede na dopunskim izborima, Ardern je 7. ožujka 2017. jednoglasno izabrana za zamjenicu vođe Laburističke stranke, nakon ostavke Annette King koja se namjeravala povući na sljedećim izborima. Njeno mjesto zauzeo je Raymond Huo
Vođa opozicije alt=Ardern speaking into a megaphone|mini| Ardernova kampanja na Sveučilištu u Aucklandu u rujnu 2017. godine Dana 1. kolovoza 2017., samo sedam tjedana prije općih izbora 2017., preuzela je dužnost vođe Laburističke stranke i, shodno tome, postala vođa oporbe, nakon ostavke Andrewa Littlea. Little je odustao zbog povijesno niskog rejtinga stranke. Ardern je jednoglasno potvrđen na izborima za novog vođu na sastanku sa zastupnicima istog dana. S 37 godina, Ardern je postaje najmlađi lider Laburističke stranke u njenoj povijesti. Ona je i druga žena na čelu stranke nakon Helen Clark. Prema Ardern, Little joj je prišao 26. srpnja i rekao kako misli da bi ona tada trebala preuzeti laburiste jer smatra da ne može preokrenuti stvari za stranku, no Ardern je to odbila.
Na svojoj prvoj konferenciji za tisak nakon izbora za vođu, rekla je da će predstojeća izborna kampanja biti jedna od "nemilosrdnih pozitivnosti". Odmah nakon njezinog imenovanja, javne donacije za stranku su drastično porasle, dostižući 700 USD u minuti na svom vrhuncu. Njen izbor na čelo stranke pratio je niz pozitivnih kritika iz mnogih dijelova medija, uključujući međunarodne medije poput CNN-a.
Nakon Ardernovog uspona na čelno mjesto, popularnost Laburista u anketama je dradtično porasla. Krajem kolovoza, stranka je u anketi Colmara Bruntona dosegla 43% (u usporedbi s 24% pod Littleovim vodstvom) te prestigla "National" u istraživanjima javnog mnijenja, prvi put nakon više od deset godina. Kritičari su primijetili da su njezini politički pogledi ne razlikuju bitno od onih Andrewa Littlea i sugerirali su da je nagli porast popularnosti stranke posljedica njene mladosti i dobrog izgleda.
Sredinom kolovoza 2017., Ardern je izjavila da će laburistička vlada uspostaviti radnu skupinu za poreze koja bi istraživala mogućnost uvođenja poreza na kapitalni dobitak, ali isključila je oporezivanje obiteljskih kuća. Kao odgovor na negativan publicitet, Ardern je odustala od planiranja uvođenja poreza na kapitalnu dobit tijekom prvog mandata laburističke vlade. Glasnogovornik financija Grant Robertson kasnije je pojasnio da Laburisti neće uvesti nove poreze barem do izbora 2020. godine. Promjena politike popraćena je oštrim optužbama ministra financija Stevena Joycea da su Laburisti imali "rupu" od 11,7 milijardu dolara u svojoj poreznoj politici.
Vodni porezi i porezi na zagađenje, predloženi od strane Laburista i Zelenih, također su izazvale kritike poljoprivrednika. 18. rujna 2017., lobistička skupina za poljoprivredu Federated Farmers organizirali su prosvjed protiv poreza u Ardernovom rodnom gradu Morrinsvilleu. Vođa New Zealand First Winston Peters prisustvovao je prosvjednoj kampanji, ali su ga farmeri potjerali jer su sumnjali da se i on zalaže za poreze. Tijekom prosvjeda jedan je farmer prikazao znak koji naziva Arderna "lijepim komunistom". Ovo je kritizirala kao mizogini ispad bivša premijerka Helen Clark.
U posljednjim danima opće izborne kampanje ispitivanja javnog mnijenja su pokazala pad pordške Laburistima, a "National" su opet prešli u lagano vodstvo.
Opći izbori 2017. godine Preliminarni rezultati općih izbora pokazali su da su Laburisti dobili 35,79% glasova, a National 46,03%. Nakon prebrojavanja posebnih glasova, Laburisti su povećali svoj udio u glasovima na 36,89%, dok je Nacionalna stranka pala na 44,45%. Laburisti su dobili 14 mjesta, povećavajući zastupljenost u Parlamentu na 46 mjesta. To je bio najbolji rezultat za stranku od gubitka vlasti u 2008. godini. Nakon izbora, Ardern i zamjenik čelnika Kelvin Davis pregovarali su sa strankama Zelenih i New Zealand First oko formiranja koalicije, jer suparnička Nacionalna stranka nije ima doboljno mandata samostalno sastavljanje vlade. U skladu s proporcionalnim (MMP) sustavom glasanja zemlje, Novi Zeland Prvi je održao ravnotežu snaga i, stoga, mogao birati stranku koja će voditi koalicijsku vladu.
Ardern kao premijerka Dana 19. listopada 2017. vođa New Zealan First Winston Peters pristao je sklopiti koaliciju s laburistima, čime je Ardern postala premijerka. Ova koalicija dobiva povjerenje i opskrbu od Zelene stranke. Ardern je imenovao Peters kao potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Također je dodijelila novozelandskim Prvim pet radnih mjesta u svojoj vladi, s Petersom i još tri ministra u kabinetu.