Misa zadušnica u Katoličkoj Crkvi je sveta misa za dušu pokojnika. Običaji i crkveni propisi nalažu njezino slavljenje u župnoj crkvi prema mjestu stanovanja pokojnika. Običaj je u Hrvata za pokojnika iz obitelji slaviti sprovodnu misu te osim nje i misu zadušnicu osmoga i tridesetog dana nakon smrti. Kod nekih je i želja da se za pokojnog člana obitelji služe tzv. gregorijane. Mise zadušnice potom se slave na godišnjicu smrti. Prema Crkvenu nauku, poželjno je da misa zadušnica bude u zajedništvu s rodbinom i župnom zajednicom u kojoj je pokojnik živio te da se pri tomu članovi obitelji pričeste, s time da im je potrebno prethodno se ispovijediti, u situacijama kao što je kad se dugo nisu ispovjedili ili kad su počinili teške odn. smrtne grijehe.Misa zadušnica spomen.hr (pristupljeno 13. svibnja 2019.)
Sprovodna misa zadušnica (requiem) slavi se na dan ukopa. Slavi ju se u prisutnosti lijesa s pokojnikovim tijelom prije samog ukopa ili neposredno nakon ukopa. Euharistijskom žrtvom prinesenom tad Crkva izražava svoje djelotvorno zajedništvo s pokojnikom, moleći da pokojnik kao Božje dijete bude očišćen od svojih grijeha i njihovih posljedica i „bude uveden k Stolu nebeske gozbe u Kraljevstvu nebeskom”. Rodbina i prijatelji pozvani su sudjelujući na svetim misama i primajući sakramente živjeti u zajedništvu sa svojim pokojnikom, s kojim ostaju povezani u molitvi.Kurečić, Zvonimir. Katolički pogreb i pogrebni običaji spomen.hr (pristupljeno 13. svibnja 2019.)
Izvori
Kategorija:Misa