Antun Nizeteo (Zadar, 5. veljače 1913. 4. travnja 2000.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj, knjižničar, povjesničar i diplomatŠimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca , Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na 5. prosinca 2012. Pristupljeno 22. travnja 2019.

Životopis Rodio se je u Zadru. U Zadru i Sinju je išao u osnovnu školu. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju. Poslije mature bio je neko vrijeme u uredništvu splitskoga dnevnog lista Novog doba. Zatim je otišao u Zagreb gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu 1936. godine. Poslije studija odlužio je vojni rok u Zemunu. Zaposlio se je kao državni službenik u Iseljeničkom uredu Ministarstva socijalne politike. Otamo je 1941. premješten u Ministarstvo vanjskih poslova NDH i imenovan izaslanikom za kulturne veze u hrvatskom poslanstvu u Rimu. Dok je bio ondje surađivao je svodećim talijanskim slavistima. Primjerice L. Salviniju je pomogao sastaviti i prevesti mu antologiju Poeti croati. Također je pokrenuo europski književno-umjetnički časopis "Parallelo". Njegovom zaslugom u Rimu s uspjehom gostovala Hrvatska opera s Gotovčevim »Erom« kao i to da je B. Gigli gostovao u Zagrebu. Prvi je kod nas upozorio na talijanskog pisca Itala Sveva te je za Zabavnu biblioteku preveo njegov roman Mlada starost.Josip Braulić: Sjećanje: Antun Nizeteo (5. veljače 1913-4. travnja 2000) , Vijenac br. 160, 20. travnja 2000. Pristupljeno 23. travnja 2019.

Koncem 1943. imenovan je nadstojnikom Odjela za kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske u Zagrebu, te izabran za odbornika Matice hrvatske i za urednika Suvremene knjižnice. Pored ostalih, uređivao je i objavio Mile Budaka, Side Košutić i Ante Cilige. Siječnja 1945. premješten je u hrvatski konzulat u Pragu gdje je dočekao kraj rata s dr. B. Gavellom i dr. L Vitezićem u pripremi velike izložbe hrvatske knjige. Sve pristigle knjige iz Zagreba ostale na dar praškoj Nacionalnoj knjižnici. Izabrao je ne vratiti se u domovinu, nego ostati u emigraciji. U emigraciji je surađivao s hrvatskim listovima i časopisima. Iste je godine otišao u München, u kojem je ostao do 1950. godine.

Odanle je otišao u Chicago u SAD, pa nakon jedne godine u New York gdje je radio u sveučilišnim knjižnicama i studirao. U New Yorku je surađivao s američkim profesorima hrvatskog podrijetla C. S. Mihanovićem i W. Reevom, s kojima je osnovao Hrvatsku akademiju Amerike koja djeluje do danas i izdaje godišnjak The Journal of Croatian Studies. Skupa s američkom prevoditeljicom Carolyn Hunter (u. 1991.) prevodio na engleski i u njemu objavljivao hrvatsku poeziju. Magistrirao je povijesne znanosti na sveučilištu Fordham 1956. godine. Magistrirao je knjižničarstvo na sveučilištu Columbia 1958. godine. Potom je odselio u Ithacu, država New York, gdje se je zaposlio kao knjižničar u knjižnici sveučilišta Cornella. Ondje je radio do odlaska u mirovinu 1978. godine. Sljedeće odredište bilo mu je Kensington u saveznoj državi Marylandu. Od tada do povratka u domovinu živio je u Washingtonu.

Djela

Objavio je samostalna djela:

Zelena harfa (pjesme; zajedničko izdanje: Dončević, Kozarčanin, Nizeteo, Žilić), 1935. Talijanski humor (antologija; preveo i sastavio), 1936. Uspavanka vremenu (pjesme), 1938. Nevjesta na otoku (novele), 1939. Talijanska lirika (antologija; preveo i sastavio s O. Delorkom), 1939. Vrijeme ljubavi (pripovijetke; uništene u tiskari HIBZ-a po naredbi komunističke vlasti), Zagreb 1945. Bez povratka (novele), 1957. Dante i Hrvati (književna studija), 1959. Whitman in Croatia: Tin Ujević and Walt Whitman (komparativno-književna studija), 1970.

Nagrade i priznanja

Šimun Šito Ćorić uvrstio ju je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. Izvori

Kategorija:Životopisi, Zadar Kategorija:Životopisi, Split Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski novelisti Kategorija:Hrvati u Italiji

Kategorija:Hrvati u Njemačkoj

Kategorija:Hrvati u SAD-u

Kategorija:Hrvatski knjižničari Kategorija:Hrvatski diplomati Kategorija:Hrvatski prevoditelji