Vedrana Rudan (Opatija, 29. listopada 1949. – ?, 18. kolovoza 2026.) bila je hrvatska književnica, novinarka i društvena kritičarka.Bolesna Vedrana Rudan poslala poruku: Kaže da je konačno spoznala koja je ona faca i nada se da za tjedan dana neće...

Životopis Završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Bila je nastavnica, turistički vodič, prodavala je sladoled, radila je kao novinarka za više hrvatskih novina. Radila je kao urednica na Hrvatskome radiju i bila voditeljica televizijske emisije. 1991. dobila je otkaz. Prvostupanjskom sudskom presudom 1993. vraćena je na posao, ali je uskoro sama dala otkaz. U siječnju 2009. dobila je otkaz na Novoj TV.

Pisala je kratkim i britkim stilom. Bila je članicom Hrvatskog društva pisaca.

Objavila je djela koje su prevedena na: engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji joj je prevedeno nekoliko knjiga, a u Americi nekoliko priča i knjiga. Kazališne predstave dramatizirane prema njezinim knjigama igrane su u: Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti.

Umrla je 18. kolovoza 2026. nakon duže borbe s karcinomom.

Stavovi Pojedini mediji optuživali su Rudan za antisemitizam. U svojoj kolumni u Nacionalu napisala je kako hrvatski Židovi hrvatske nacionaliste etiketiraju kao fašiste, a istodobno podržavaju one koji imaju bliske veze s Izraelom. Rudan je 2009. na Dan sjećanja na holokaust na Novoj TV usporedila stanje u Gazi s holokaustom. Zbog toga je prekinuta njezina suradnja s Novom TV, a Rudan je ustvrdila da je razlog tomu članstvo vlasnika Nove TV u Svjetskom židovskom kongresu.

Više je puta u svojim javnim nastupima Katoličku Crkvu nazvala "zločinačkom organizacijom".

Nerijetko u svojim kolumnama i pojavljivanjima u medijima optužuje SAD za poticanje ratnih sukoba i nemira na svjetskoj razini. Iznimno kritički se postavlja prema ulozi Baracka Obame i Joe Bidena u ratnim previranjima. Drukčije mišljenje ima o bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu za kojeg nije skrivala javne simpatije, ističući da njegova vladavina nije bila "ogrnuta demokratskim fašizmom" kao što je to bio slučaj kod njegovih prethodnika i nasljednika.

Pisala je i o invaziji Rusije na Ukrajinu 2022. Smatra da se ne radi o ratu između Rusije i Ukrajine, već Rusije i SAD-a. Drži da je odgovornost i krivnja SAD-a znatno veća od ruske te Vladimira Putina ne smatra pokretačem rata. U kolumni Zimmer frei optužuje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, da je "licemjer" jer navodno iznajmljuje vile u inozemstvu ruskim državljanima.

Između ostalog, Rudan se protivi posvajanju djece iz siromašnih (afričkih) zemalja, navodeći da to "najčešće jest kriminal i svi to znamo". U kolumni Pošto crna beba?, koju je objavila u siječnju 2023., kritizirala je skupinu hrvatskih građana, inače blisku lijevoj političkoj stranci Možemo!, koju je uslijed pokušaja posvajanja djece iz DR Konga pritvorila zambijska vlast, i to zbog sumnje u trgovinu ljudima. Njihov čin, kao i slične činove, Rudan povezuje s rasizmom, robovlasništvom, bjelačkom nadmoći, lažnom humanosti i sl.

Bila je jednom od potpisnica Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika. Alt URL.

Osobni život U emisiji Nedjeljom u dva u ožujku 2025. s Aleksandrom Stankovićem otkrila je da boluje od rijetke vrste karcinoma. Pred sam kraj emisije izjavila je: "Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala."Vedrana Rudan u NU2: Htjela sam eutanaziju, ali preslaba sam za do Švicarske Pristupljeno 2. ožujka 2025. Taj je citat upotrijebljen na njezinoj službenoj stranici na Facebooku u objavi o njezinoj smrti u kolovozu 2026. godine.

Djela

Uho, grlo, nož (Zagreb, 2002.) Ljubav na posljednji pogled (Zagreb, 2003.) Ja, nevjernica (Zagreb, 2005.) Crnci u Firenci (Zagreb, 2006.) Kad je žena kurva, kad je muškarac peder (Zagreb, 2007.) Strah od pletenja (Zagreb, 2009.) Dabogda te majka rodila (Zagreb, 2010.) Kosturi okruga Madison (Zagreb, 2012.) U zemlji krvi i idiota (Zagreb, 2013.) Amaruši (Zagreb, 2013.) Zašto psujem (Beograd, 2015.) Muškarac u grlu (Beograd, 2016.) Život bez krpelja (Beograd, 2018.) Ples oko sunca: autobiografija (Beograd, 2019.) Dnevnik bijesne domaćice: predgovor novom izdanju (Beograd, 2020.) Puding od vanilije (Beograd, 2021.) Doživotna robija (Beograd, 2022.) Besplatna dostava (Beograd, 2023.) Umrijeti bez stresa (Beograd, 2024.)

Izvori

Vanjske povezice Mrežnik (rudan.info) Popis objavljenih tekstova u Nacionalu Uživam dva ugleda - interview („Politika“, 18. prosinca 2011) Vedrana Rudan: Sita sam mržnje koja me okružuje („Večernje novosti“, 30. kolovoza 2015)

Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Životopisi, Opatija Kategorija:Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku