Bijeljina je grad i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske, BiH.
Zemljopis Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje prelaziti u blago valoviti brežuljkasti predjel počevši od brda Obriježa. Prostor općine Bijeljina zahvaća 734 četvornih kilometara. Općina Bijeljina s juga i zapada graniči s općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, na sjeveru s rijekom Savom te Drinom na istoku, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.
Klimatski uvjeti
Bijeljinu obilježava umjerena kontinentalna klima s godišnjom osunčanošću 1800-1900 sati i umjerenom oblačnošću koja je najveća u siječnju, veljači i studenom, a najmanja u lipnju, srpnju i rujnu. Srednja vrijednost mraznog zraka iznosi 163 dana i traje od listopada do travnja. Najviše je padalina u svibnju i lipnju, a najmanje u ožujku i rujnu, tako da je prosječni iznos padalina oko 850 mm/m. U prosjeku snijeg se zadržava 40 dana godišnje. Srednja srpanjska temperatura iznosi 22 stupnjeva, siječanjska -1, dok je srednja godišnja temperatura oko 11 stupnjeva. Relativna vlažnost zraka iznosi 70-80%.
Vodni tokovi
Bistrik je vodni tok koji teče od sela Dvorovi do ušća u drugi bijeljinski vodni tok Dašnicu, malo prije ušća u Savu kod uzvišenja Visoc. Bistrik predstavlja u stvari jedan presušeni rukavac Drine. Druga rječica u općini Bijeljina je Dašnica koja skuplja male potočiće iz niskog podbrđa Majevice. Danas su ovi vodni tokovi kroz ravnicu Semberiju skoro presušili zbog meliorizacije i prosijecanja kanala Dašnica, koji s dva račvanja ide od Janje do Gornjeg Crnjelova i približno označava granicu ravne Semberije. Južnom granicom općine Bijeljina teku rječica Tavna i rijeka Janja koja ima dužinu od 57 kilometara, te površinu sliva od oko 300 kvadratnih kilometara i protječe kroz tri općine Semberije i Majevice.
Čuvene su ljekovite toplice Dvorovi u selu Dvorovi šest kilometara od Bijeljine. U sklopu lječilišta izgrađen je i otvoreni bazen, olimpijskih razmjera koji se puni termalnom i pitkom vodom. Termalna voda toplica Dvorovi, čija je temeperatura viša od 38 stupnjeva C, tretira se kao hipertermalna voda i pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti, nekih oblika čireva i postreumatskih stanja. Izvanredne uvjete za kupanje i ribolov pruža desna obala Drine, pred njen utok u Savu.
Geološki postav
U geološkom smislu ravna Semberija je nekada bila dio Panonskog mora (Paratetis) koje je trajalo od početka miocena oko 30 milijuna godina, i presušilo je tijekom ledenih doba. Današnji izgled ravnice je rezultat rada erozija tijekom ledenih doba i naročito riječnih naplavina - fluvijalne erozije. Brežuljci su rezultat marinsko-jezerskih sedimenata, za razliku od Majevice koja je flišni dinarid. U Semberiji, koja predstavlja ravnu naplavinu rijeke Drine, prevladava plodna crnica i degradirani černozjom, a dijelom i ritska crnica i riječni nanosi.
Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bijeljina imala je 96.988 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja.
Stanovništvo općine Bijeljina godina popisa 1991. 1981. 1971. Srbi57.389 (59,17%) 56.029 (60,37%)60.595 (69,78%)Muslimani30.229 (31,16%) 24.282 (26,16%)23.343 (26,88%)Hrvati492 (0,50%)500 (0,53%)806 (0,92%)Jugoslaveni4.426 (4,56%)8.200 (8,83%)747 (0,86%)ostali i nepoznato4.452 (4,59%)3.797 (4,09%)1.335 (1,53%)ukupno96.98892.80886.826
Bijeljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Bijeljina godina popisa 1991. 1981. 1971. Muslimani 19.024 (52,24%)15.015 (48,24%)14.929 (60,29%)Srbi 10.450 (28,69%) 7.866 (25,27%)7.630 (30,81%)Hrvati366 (1,00%)409 (1,31%)677 (2,73%)Jugoslaveni3.452 (9,47%)6.028 (19,36%)637 (2,57%)ostali i nepoznato3.122 (8,57%)1.806 (5,80%)888 (3,58%)ukupno36.41431.12424.761
Prema knjigama 1910. zapisano je u župi Bijeljina 1 616 katolika. Osim Hrvata, bijeljinski katolici bili su Mađari, Austrijanci i drugi. U župi je 1937. bilo čak 2 400 katolika. Službeni popis iz 1959. bijeljinska župa imala je 800 katolika. Neposredno pred rat 1991. bilo je oko tog broja, a danas ih ima svega stotinjak.Novinarstvo!!! Novinarstvo!!! Bijeljina župa vjerničkog pluralizma i istinskog katolicizma, četvrtak, 25. veljače 2016. Većina tekstova sa zurnalizam.blogsport.hr vlasništvo je Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije i Katoličkog tjednika.
Prema podacima od prije nekoliko godina, u bijeljinskoj župi ima oko 100 Hrvata iz župe Prečistog srca Marijinog, te oko 90 Slovaka okupljenih oko Slovačke evangelističke crkve.(srp.) Arena TV Ana: Semberske vesti: Obilježen katolički Božić u Bijeljini, 25. prosinca 2015. (pristupljeno 31. ožujka 2017.) Bijeljinski Slovaci imaju Udruženje Slovaka "Juraj Janošik". Doselili su nakon austro-ugarskog zaposjedanja i danas ovdje živi šesta generacija Slovaka. Listopada 2009. slovački evangelici posvetili su svoju crkvu, prvu i trenutno jedinu evangelističku crkvu u BiH.(srp.) Nezavisne Srna: Božić svečano dočekuju bijeljinski Hrvati i Slovaci, 23. prosinca 2011. (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
Godine 1885. u većem se broju u Bijeljinu doseljavaju Nijemci. Preseljeni su u drugom svjetskom ratu i malobrojni su ostali. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH na sjednici početkom studenoga 2014. proglasila je Novo Selo za nacionalni spomenik BiH, treći na području Bijeljine.(boš.) Dnevni avaz E. Musli: NACIONALNI SPOMENIK Selo nekadašnjih kolonista sad je pod zaštitom države BiH, 22. studenoga 2014. (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
Naseljena mjesta
Amajlije, Balatun, Banjica, Batar, Batković, Bijeljina, Bjeloševac, Brijesnica, Brodac Donji, Brodac Gornji, Bukovica Donja, Bukovica Gornja, Crnjelovo Donje, Crnjelovo Gornje, Čađavica Donja, Čađavica Gornja, Čađavica Srednja, Čardačine, Čengić, Ćipirovine, Dazdarevo, Dragaljevac Donji, Dragaljevac Gornji, Dragaljevac Srednji, Dvorovi, Glavičice, Glavičorak, Glogovac, Gojsovac, Golo Brdo, Hase, Janja, Johovac, Kacevac, Kojčinovac, Kovanluk, Kriva Bara, Krušik, Ljeljenča, Ljeskovac, Magnojević Donji, Magnojević Gornji, Magnojević Srednji, Međaši, Modran, Novo Naselje, Novo Selo, Obrijež, Ostojićevo, Patkovača, Piperci, Popovi, Pučile, Ruhotina, Suho Polje, Triješnica, Trnjaci, Velika Obarska, Velino Selo, Vršani, Zagoni i Zovac.
Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, općina Bijeljina je u cjelini ušla u sastav Republike Srpske.
Uprava Povijest Popis kustodija bosanske vikarije od Bartula Pizanskog, nastao prije 1378. godine spominje Franjevački samostan u Bijeljini, među osam samostana u mačvanskoj kustodiji spominje samostan u Bijeljini (Biblina), a 1389. spominje Locum de Bilina. Spominje se i samostan Svete Marije u Polju, kao i u popisu 1514., bez točne ubikacije. Prema tome je Bijeljina prije osmanskog doba bila zasebna župa čije je sjedište bila crkva, odnosno samostan.Info Bijeljina InfoBijeljina.com : Franjevački samostani u Bijeljini, selu Popovi, 23. ožujka 2016. (pristupljeno 21. ožujka 2017.) Bijeljina je grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, a prvi se put spominje 1446. godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazila srednjovjekovna cesta koja je išla prema Mačvi, Mitrovici i Hoku. 14. stoljeću pripadaju trinaest stećaka, od kojih su dva dekorirana, a na četiri se nalaze fragmentarno čitljivi napisi. U zaselku Mitrovićima, selo Gornji Dragaljevac, tri su stećka na dva lokaliteta, od kojih jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i prikazom životinje te je prenesen na zgradu dragaljevačke osnovne škole.Večernji.ba Valentina Abramušić: U Bijeljini povećan broj Hrvata za 4 posto , 20. kolovoza 2016. (pristupljeno 21. ožujka 2017.) Bila je u sastavu Srebreničke banovine.
Starina ovdašnje ikavice izvorna je i u obližnjoj Vlasenici, kako nam indicira toponim lokaliteta Sikira. U povijesti se Bijeljina spominje još kao Bibtina, Belina, Biljena, Bjelina i Četvrtkovište (sjedište nahije 1533. godine), a ime Bijeljina ustalilo se u 17. st.Garevac.net Župa Bijeljina - Prečisto Srce Marijino, 21. lipnja 2008. (pristupljeno 31. ožujka 2017.) Osmanski popis zvorničkog sandžaka iz 1548. godine spominje se selo Bili Potok koje danas ne postoji, a onda je bilo u sastavu timara Murata, hatiba i imama u tvrđavi Srebreniku jedno selište (mezra) u korajskoj nahiji na kojem se nalazila „crkva Sv. Marije“. Danas postoji potok Bijela ili Bijela Rijeka čije korito je istočno od samog Koraja s njegove istočne strane. Sasvim je izvjesno da je u dolini tog potoka kod Koraja postojalo selo Bili Potok, u čijoj se blizini nalazila crkva, odnosno samostan „Sv. Marije“. U tursko doba župa Bijeljina pripadala nahiji Koraj. Godine 1634. dokumenti ga spominju kao sjedište kadiluka, sve u Zvorničkom sandžaku. S osmanskom vlašću Bijeljina i okolica gube katoličko pučanstvo iseljavanjem i progonom hrvatskog puka (1463. – 1878.), a konačni pad pod Osmanlije bio je 1512. Dokument iz 1623. godine, izvješće provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića, spominje župu Balatino koja pripada samostanu Olovo. Bečki rat 1683. – 99. ostavio je trag u iseljavanju katolika ali i pravoslavaca iz Bijeljine. Ljeta 1687. iz dunavsko-savskog međurječja Mitrovice, Rume, Iriga, Petrovaradina, Karlovaca te Rače, Moravića, Nimaca, Grgurevaca, Čerevića, Bonštara, Iloka i okolice, zatim Sotina i Vukovara, veliki broj muslimana zbog poraza osmanske države odlazi iz tih područja i naseljava pusta područja koja su napustili katolici i pravoslavci u Bosni, među ostalim i Bijeljine.Portal Hrvati Bosne i Hercegovine Osmanska vlast i islamizacija. Franjo Marić: Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1998. (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
Austro-Ugarska zauzela je Bijeljinu 20. rujna 1878. Za razdoblja austrijske okupacije i u ratu 1876. godine, grad je iznimno nastradao. Spomen na srednjovjekovnu crkvu očuvao se u dijelu naselja zvanom Varoš (Janja) te u toponimu. Na Crkvištu, u selu Obrijež, istočno od groblja, bila je "madžarska" crkva. Vlasnik zemljišta Hadžibeg Hurembegović dopustio je da se zidovi te crkve sruše i kamen uzida u temelje nove pravoslavne crkve koja se gradila 1882. u Janji. Još i danas se može prepoznati zidove stare crkve. Imenik klera i župa za 1885. s podatcima iz 1884. spominje naselje Bjelinu s 484 katolika u župi Brčki. Iste godine odvaja se župa Bijeljina od župe Brčko, a je zaštitnik župe bio je sv. Stjepan Kralj. 1903., obnovljena je katolička župa u Zvorniku, odvajanjem nekih župa od bijeljinske župe.Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Zvornik (pristupljeno 10. lipnja 2016.) 1914. je godine u Bijeljini sagrađena župna crkva Prečistog Srca Marijina.Hrvatska riječ, Subotica g: Zaboravljeni. Hrvati u istočnoj Bosni, 19. rujna 2008. (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
Tijekom prvoga svjetskog rata bijeljinski kraj gubi katolike Hrvate. Semberija je poprište borbi, odakle je Austro-Ugarska napala Srbiju. Poslije pobjede na Ceru, srpske snage izbile su na Drinu i Savu. Po planu Vrhovnog zapovjedništva, radi preduhitrenja nove austro-ugarske ofenzive, savezničkih zahtjeva za ofenzivu radi rasterećenja ruskog fronta a prije svega radi ispunjenja svojih velikodržavnih planova, Srbija je razradila napadni plan. Austrijski general O. Potiorek je grupirao je 5. armiju (8. i 13. korpus, zapovjednika general L. Franka) na Savi i donjem toku Drine od Srijemske Mitrovice do sela Batara. Sa srbijanske strane, od ušća Drine do Lešnice, našle su se 2. armija - Moravska I, Kombinovana I, Timočka II, pod zapovjedništvom generala Stepana Stepanovića.(srp.) Prvi svetski rat Srbija i Crna Fora u Prvom svetskom ratu (pristupljeno 22. lipnja 2016.)
U drugom svjetskom ratu došla je pod NDH. Bila je sjedište kotarskoj oblasti Bijeljine, u velikoj župi Posavju. Vojno je bila pod nadležnošću 2. domobranskog zbora.