Bitka za Bugojno bila je jedna od ključnih bitaka bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni, vođena u srpnju 1993. na području Bugojna i okolnih naselja. Završila je pobjedom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), slomom mjesnih snaga HVO-a i uspostavom nadzora ARBiH nad gradom i većim dijelom općine.
Bitka je imala teške posljedice za hrvatsko stanovništvo Bugojna. Uz borbe i stradanja civila, uslijedila su masovna zatočenja hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, zlostavljanja u više zatočeničkih objekata, prisilni radovi na prvim crtama bojišta te nestanak skupine bugojanskih Hrvata poznate kao Bugojno 21.
Pozadina Do otvorenoga sukoba između ARBiH i HVO-a u Bugojnu došlo je u srpnju 1993., nakon višemjesečnoga pogoršavanja hrvatsko-bošnjačkih odnosa u središnjoj Bosni. Sukob u Bugojnu bio je dio širega raspada dotadašnjega savezništva između dviju strana, koje su se prethodno zajednički borile protiv Vojske Republike Srpske.
Sudski utvrđene činjenice koje je prikupio Detektor navode da su zatočavanja u Bugojnu uslijedila već na početku sukoba između ARBiH i HVO-a u srpnju 1993. godine te da je Ratno predsjedništvo Bugojna više gradskih objekata pretvorilo u zatvore za osobe koje je zarobila ARBiH.
Borbe Otvorene borbe u Bugojnu izbile su u drugoj polovici srpnja 1993. i brzo su se proširile na grad i okolna sela. Tijekom borbi mjesne su snage HVO-a postupno bile potisnute, a ARBiH je preuzimala nadzor nad pojedinim dijelovima grada i općine. Sukob je bio osobito težak za civile, koji su se našli između crta bojišta ili su neposredno nakon sloma obrane bili zatočeni i raseljeni.
Prema sudski utvrđenim činjenicama, pripadnici ARBiH zarobili su 24. srpnja 1993. ispred hotela Kalin oko 100 pripadnika HVO-a i 150 civila, koji su potom raspoređeni na više mjesta zatočenja u bugojanskoj općini.
Zločini nad Hrvatima i logori Nakon sloma hrvatske obrane velik broj hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a bio je zatvoren u više objekata u Bugojnu. Sudski je utvrđeno da u Bugojnu nije postojao pravi zatvor te da su gradske vlasti više civilnih objekata pretvorile u zatočeničke centre.
Među glavnim zatočeničkim mjestima bili su stadion NK Iskra, Gimnazija Mahmut Bušatlija, salon namještaja Slavonija i samostan u Bugojnu. U podrumu salona Slavonija od 24. srpnja do 23. kolovoza 1993. bilo je zatvoreno između 50 i 200 osoba, većinom vojnika HVO-a, ali i civila hrvatske i srpske nacionalnosti. Zatočenici su ondje premlaćivani drvenim predmetima, pendrecima i šipkama, a jedan je ratni zarobljenik nakon premlaćivanja preminuo.
Samostan u Bugojnu također je služio kao zatočenički centar u srpnju 1993., gdje su zatočenici, pripadnici HVO-a i civili – bosanski Hrvati, bili zatvarani u učionicama, prizemlju i podrumu te višekratno fizički zlostavljani. Jedan je zatočenik, pripadnik HVO-a, preminuo od ozljeda zadobivenih izvan samostana.
U Gimnaziji Mahmut Bušatlija od 18. srpnja do 8. listopada 1993. bilo je zatočeno više od stotinu osoba, među njima vojnici HVO-a, hrvatski civili i najmanje dvije žene. Sudski je utvrđeno da su ondje zatočenici bili podvrgnuti višestrukim oblicima teškoga fizičkog nasilja, uključujući premlaćivanja kundacima, palicama i kabelima.
Najduže je djelovao zatočenički centar pod tribinama stadiona NK Iskra. Ratno predsjedništvo općine Bugojno odlučilo je 24. kolovoza 1993. da se taj prostor koristi za pritvaranje civila i vojnih osoba. Između druge polovice kolovoza 1993. i početka studenoga iste godine ondje je bilo smješteno više od 400 zatočenika, uglavnom vojnika HVO-a, ali i civila, bosanskih Hrvata te manjega broja bosanskih Srba. Sudski je utvrđeno da su zatočenici na stadionu živjeli u atmosferi straha i oskudice te da su višekratno bili izloženi fizičkom zlostavljanju. Posljednji su zatočenici s toga mjesta oslobođeni 19. ožujka 1994., kada su na stadionu bile zatočene još 292 osobe.
Dio hrvatskih zarobljenika izvođen je i na prisilne radove na prvim crtama bojišta, čime su bili izravno izloženi pogibelji. U djelomično potvrđenoj optužnici protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića Sud Bosne i Hercegovine naveo je da se optužene tereti i za izdavanje naredaba da se zarobljene osobe hrvatske nacionalnosti izvode na obavljanje prisilnih radova na prvim borbenim crtama, pri čemu im je život bio ugrožen.
Nestali bugojanski Hrvati Posebno je teško i nerazriješeno pitanje nestanka skupine poznate kao Bugojno 21. U djelomično potvrđenoj optužnici iz 2024. Sud Bosne i Hercegovine naveo je da se Dževada Mlaću tereti da je naredio ubojstva 23 do 26 zarobljenika hrvatske nacionalnosti, nakon što je sastavljen popis tzv. »ekstrema« među zarobljenicima HVO-a, a da su ti ljudi potom odvođeni u prostorije BH banke, zlostavljani te odvedeni na lokalitet Rostovo, gdje su likvidirani. Istom se optužnicom Selmu Cikotića tereti da nije poduzeo sve moguće mjere da takva djela spriječi ili kazni.
Međunarodna komisija za nestale osobe priopćila je u veljači 2021. da su pronađeni i identificirani posmrtni ostatci četvorice pripadnika skupine Bugojno 21, dok je nakon ranijih identifikacija njih petnaest još uvijek vođeno kao nestalo. ICMP je naveo da je riječ o skupini istaknutih bugojanskih Hrvata koji su u studenome 1993. nestali nakon što su, prema navodima, prebačeni iz zatočeničkoga centra na stadionu u Bugojnu na nepoznatu lokaciju.
Posljedice Bitka za Bugojno dovela je do sloma mjesne strukture HVO-a i do teških demografskih promjena u općini. Veći dio hrvatskoga stanovništva napustio je grad i okolna sela, a povratak nakon rata tekao je sporo i uz velike teškoće. Prema izvješću objavljenom na Refworldu, koje se poziva na procjene UNHCR-a, do kraja 1997. u Bugojno se vratilo oko 800 Hrvata, gotovo svi u okviru pilot-projekta povratka, dok su lokalni predstavnici procjenjivali da se izvan toga projekta vratilo još oko 150 do 200 osoba.
Za zločine nad bugojanskim Hrvatima vođeno je više kaznenih postupaka pred domaćim i međunarodnim sudovima. U predmetu Hadžihasanović i Kubura Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju razmatrao je zlostavljanja i ubojstva u bugojanskim zatočeničkim objektima, uključujući salon namještaja Slavonija, samostan, Gimnaziju i stadion NK Iskra.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođen je i predmet protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice i Senada Dautovića zbog zločina povezanih s logorom Stadion i drugim zatočeničkim mjestima u Bugojnu.
Dana 29. prosinca 2023. djelomično je potvrđena optužnica protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića zbog zločina nad ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti na području Bugojna, a suđenje je u tijeku.
Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Bugojno Logor Stadion u Bugojnu Bugojno 21
Izvori
Kategorija:Bitke u Bošnjačko-hrvatskom sukobu Kategorija:Bugojno u Ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob