Ivan Nepomuk Drašković, grof trakošćanski (mađa. János Gróf Draskovich de Trakostyán; njem. Johann Graf Draskovich von Trakostyan; ?, 1740. — Varaždin, 21. veljače 1787.), hrvatski plemić i pukovnik iz plemićke obitelji Draškovića Trakošćanskih, aktivan u drugoj polovici 18. stoljeća. Istaknuo se u Sedmogodišnjem ratu i Ratu za bavarsko nasljeđe. Najzaslužniji je za pojavu organiziranoga slobodnog zidarstva u Hrvatskoj.
Životopis Grof Drašković je potjecao iz plemićke loze Draškovića Trakošćanskih koja je stoljećima sudjelovala u političkom i vojnome životu Hrvatske i Ugarske, obilježena dugom tradicijom službe u državnim i vojnim dužnostima. Rođen je kao sin generala Josipa Kazimira Draškovića, poznatog vojnog zapovjednika u službi Habsburške Monarhije, čija je obitelj posjedovala značajne posjede i utjecajna vlastelinstva u Hrvatskoj poput Brezovice, Rečice i Steničnjaka. Majka mu je bila barunica Suzana Malatinski (Malatinszky de Alsómalatina et Rimabrézó). Unuk je hrvatskog bana grofa Ivana V. Draškovića.
Nakon vojne naobrazbe sudjelovao je kao časnik u Sedmogodišnjem ratu (1756. – 1763.), u kojem je ranjen i zarobljen u Augsburgu, a nakon oslobođenja nastavio je služiti u austrijskoj vojsci i obnašao dužnosti zapovjednika postrojbi u Glini i pokrajini Transilvaniji.
Kao najstariji sin naslijedio je 1766. obiteljske posjede u Rečici, Steničnjaku, Brezovici i kuću u Zagrebu, imovinu koja je bila u znatnom dugu.
Tijekom svoje karijere obnašao je i civilne dužnosti, uključujući dužnost komornika i u nekom razdoblju i veliki župan Križevačke županije, a bio je reaktiviran u čin pukovnika 1779. nakon sudjelovanja u Ratu za bavarsko nasljeđe 1778. – 1779. prije nego što se 1783. u potpunosti povukao iz vojne službe.
U posljednjim godinama života posvetio se upravi i unapređenju svojih posjeda, posebice imanja u Brezovici te sudjelovanju u društvenim i humanitarnim aktivnostima plemićkog i kulturnog života Hrvatske. Grof Drašković je umro u Varaždinu 21. veljače 1787. godine.
Slobodno zidarstvo Ivan grof Drašković smatra se utemeljiteljem i ključnim organizatorom slobodnog zidarstva na hrvatskom prostoru u drugoj polovini 18. stoljeća. Sa slobodnim zidarstvom upoznao se tijekom Sedmogodišnjeg rata, za vrijeme zatočeništva u Augsburgu, gdje je djelovala Loža "Savršeni savez" (Loge La Parfaite Union), unutar tada raširenog sustava Striktne opservancije.
Po povratku u Hrvatsku sudjelovao je u osnivanju Lože "Ratno prijateljstvo" u Glini 1764. godine, prve dokumentirane lože slobodnih zidara na hrvatskom tlu. Nakon što je 1768. preuzeo dužnost njezinog starješine, započeo je sustavno organiziranje slobodnog zidarstva, usmjereno prema stvaranju trajne i autonomne strukture.
Godine 1773. osnovao je Ložu "Prudentia" u Zagrebu, a istodobno su, uz njegovo poticanje, osnovane lože u Osijeku, Križevcima i Varaždinu. Time je stvorena mreža loža koja je omogućila institucionalno povezivanje hrvatsko-ugarskog slobodnog zidarstva. Presudan trenutak predstavlja konvent u Brezovici 22. listopada 1775., na kojemu je, zajedno s grofom Stjepanom Niczkyjem, utemeljio prvu Veliku ložu Hrvatske i Ugarske koja je radila po svojem neovisnom sustavu poznatom kao Draškovićeva opservancija.
Draškovićeva opservancija bila je prvi autonomni slobodnozidarski sustav na području Habsburške Monarhije, neovisan o stranim jurisdikcijama. Drašković je postao njezin prvi veliki majstor te je na toj dužnosti ostao do 1784. godine. Tijekom toga razdoblja proveo je standardizaciju rituala, uspostavio upravna tijela (stožere), otvorio nove lože te vodio opsežne pregovore s europskim velikim ložama radi međunarodnog priznanja sustava.
U njegovu slobodnozidarskom djelovanju osobit je naglasak stavljen na slobodu, neovisnost, moralnu odgovornost, obrazovanje i jednakost među članovima, bez obzira na društveni položaj. Iako sustav nije stekao trajno međunarodno priznanje te je, nakon Draškovićeva povlačenja i smrti 1787., postupno prestao djelovati, njegova je uloga u oblikovanju ranog slobodnog zidarstva u Hrvatskoj bila presudna.
Uz Ivana grofa Draškovića, slobodni zidari bili su i njegov otac Josip Kazimir, dvojica mlađe braće Franjo Ksaver i Josip kao i dvojica sinova Janko i Juraj.
Obitelj Oženio je Eleonoru Felicitu Malatinski s kojom je imao dvoje djece: Janko Drašković (1770. – 1856.), grof, narodni preporoditelj Juraj V. Drašković (1773. – 1849.), grof, kulturni djelatnik
Vidi još Loža "Grof Ivan Drašković" Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj
Izvori
Bibliografija
Kategorija:Hrvatski grofovi Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici Ivan VIII. Kategorija:Hrvatski slobodni zidari (do 1940.) Kategorija:Masonski veliki majstori Kategorija:Mađarski slobodni zidari