Gorkoslad (paskvica, gorka pomoćnica; lat. Solanum dulcamara, od lat. dulcis = sladak i lat. amarus = grk, gorak), otrovna biljka trajnica iz porodice pomoćnica prirodno rasprostranjena po gotovo cijeloj Euroaziji i sjeverozapadnoj Afdrici. Raširila se i po Sjevernoj Americi gdje je naknadno unesena. Gorkoslad raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, u šumama, grmlju i živicama, te uz rijeke, potoke i kanale. Morfologija Solanum dulcamara L. višegodišnja je zeljasta penjačica, bez bodlji, gola ili rijetko dlakava.

Listovi su nejednako upareni. Katkad su sastavljeni, s jednim ili dva para manjih bočnih liski ispod velike završne liske. Peteljka je duga 1–2 cm. Plojka je eliptična ili jajasto kopljasta, duga 4–11 cm i široka 2–8 cm, rijetko dlakava. Osnova je kopljasta ili ima jedan, rjeđe dva režnja, rub je cijel, a vrh ušiljen. Cvatovi su smješteni izvan pazušaca listova. Rahle su, otvorene i mnogocvjetne metlice. Cvatna stapka duga je 1–3 cm i razgranata, a cvjetne stapke duge su 5–12 mm i rijetko dlakave. Čaška je duga 1,5–2 mm i široka 2–3 mm. Režnjevi su trokutasti i rijetko dlakavi. Vjenčić je ljubičast, najčešće sa žutim središtem, dug 5–8 mm. Režnjevi su eliptično-suličasti i dugi oko 5 mm. Prašničke niti duge su oko 0,5 mm. Prašnice su međusobno priljubljene ili srasle, duge 2–3,5 mm. Vrat tučka vitak je i dug oko 5,5 mm. Plod je crvena, kuglasta ili jajasta boba promjera 6–8 mm. Sjemenke su plosnate i okruglaste, promjera 1,5–2 mm. Cvjeta ljeti, a plodonosi u jesen. Morfološke razlike Solanum dulcamara vrlo je široko rasprostranjena i izrazito promjenjiva vrsta. Pokazuje visok stupanj fenotipske plastičnosti, pa se izgled biljke može znatno mijenjati ovisno o staništu, osvijetljenosti i drugim okolišnim uvjetima.

Dio morfoloških razlika povezan je sa staništem. Obalni oblici često imaju deblje i sočnije listove te su opisivani kao var. marinum ili kao posebna vrsta S. littorale. Ipak, kada se takve biljke uzgajaju izvan obalnih uvjeta, razvijaju tanje i slabije dlakave listove, što pokazuje da okoliš snažno utječe na njihov izgled.

Najveća promjenjivost odnosi se na veličinu i razdijeljenost listova, dlakavost te boju cvjetova. Čak se i na istoj stabljici mogu razviti različiti listovi, ovisno o tome rastu li na suncu ili u sjeni. Većina tih razlika ne pokazuje jasan zemljopisni ili ekološki obrazac.

Pojedini izrazitiji oblici nekada su opisivani kao zasebne vrste ili niži taksoni. Biljke iz močvarnih područja uz tople izvore kod Lenkorana u današnjem Azerbajdžanu opisane su kao Solanum kieseritzkii; imale su kratke uspravne izdanke povezane puzajućim stabljikama i vrlo malene, malocvjetne cvatove.

Gole biljke s jednostavnim listovima nazivane su S. pseudopersicum, gole biljke s razdijeljenim listovima S. kitagawae, a dlakave biljke s jednostavnim listovima S. persicum. Krupnoplodni oblici s istočnih rubova azijskog areala opisivani su kao var. macrocarpum. Takvi plodovi često su elipsoidniji od uobičajenih kuglastih, ali se i ta osobina sporadično pojavljuje širom areala.

Bijelocvjetni oblici dobivali su status varijeteta ili podvrste u Europi i Sjedinjenim Državama, premda je promjenjivost boje cvijeta općenito česta u rodu Solanum.

Sve te razlike međusobno su povezane brojnim prijelaznim oblicima. Zbog toga se danas većina nekada opisanih vrsta i varijeteta uključuje u široko shvaćenu Solanum dulcamara. Uporaba u narodnoj medicini Prema opatijskom travaru Ivanu Lesingeru, preminulom 2016 godine, korijen paskvice se u novije vrijeme rabi za liječenje karcinoma i jakih nadimanja trbuha.

U narodnoj medicini, za terapeutske svrhe, mladi izbojci s lišćem koriste se za bolesti kože, osobito za ekcem i upalu sa svrbežom, za bronhijalnu astmu, prehladu, upalu mokraćnog mjehura, proljev, neredovitu menstruaciju, za zacjeljivanje rana i kao antihelminitik. Plodovi - za spolno prenosive bolesti, epilepsiju, napadaje migrene .Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.,str.322

Otrovnost

Cijela biljka je izuzetno otrovna, a osobito nezreli plodovi. Uz solanin sastojci su joj i dulkamarin, solamin, solacein, tomatin, atropin ili diosgenin, tigogenin i jamogenin. Biljka se širi uz pomoć ptica koje jedu njene otrovne plodove i tako raznose sjemenke.

Dodatna literatura Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991. Vanjske poveznice

Izvori

Kategorija:Pomoćnica Kategorija:Otrovne biljke Kategorija:Ljekovito bilje