thumb|right|275px|alt=Papyrus|Papirusni fragment s početkom opisa obitelji Elektre Atlantove iz 3. ili 4. pjevanja (Cat. fr. 177 = P.Oxy. XI 1359 fr. 2, 2. stoljeće, Oksirinh) Katalog ženâ (starogrčki Γυναικῶν κατάλογος), Gynaikôn katálogos) – poznat i kao Eeje ili Ehoje (ἢ οἵη, ē' hoiē) – jest fragmentarno sačuvana starogrčka epska pjesma koja se u antici pripisivala Heziodu. "Žene" koje se u naslovu spominju zapravo su heroine, od kojih su mnoge vodile ljubav s bogovima te su svojim ljudskim i božanskim ljubavnicima rodile heroje iz grčkoga mita. Za razliku od Homerove Ilijade i Odiseje, koje se usredotočuju na pripovijedanje, Katalog je bio izgrađen na temelju opsežnog sustava genealogija koje proistječu iz svih tih ljubavnih spojeva i, prema riječima Martina Litchfielda Westa, "pokrivao je cijelo herojsko razdoblje".; cf. . Popisi obiteljskih stabala bili su obogaćeni pričama o mnogim članovima tih obitelji, pa Katalog predstavlja zbirku mitova o herojima upravo onako kako Heziodova Teogonija daje sustavni prikaz grčkoga panteona na temelju genealogija bogova.
Većina filologa danas smatra da Katalog nije napisao Heziod, no pitanja o autorstvu nisu umanjila zanimanje za proučavanje književnih, društvenih i povijesnih aspekata ove pjesme. Kao svojevrsno heziodovsko djelo koje se bavi najsitnijim detaljima homerskog svijeta heroja, polubogova, Katalog nudi prijelaz između božanske sfere Teogonije i zemaljskih pitanja Poslova i dana. S obzirom na to da se ova pjesma bavi ne samo herojima, nego i heroinama, ona pruža i određene pokazatelje o tome kako se u vrijeme njezina postanka i afirmacije među publikom gledalo na ulogu i percepciju žene u grčkoj književnosti i društvu. Grčke aristokratske zajednice, kao vladajuća elita, tvrdile su da potječu od heroja opjevanih u epskom pjesništvu; stoga Katalog, budući "genealoški vjerna mapa helenskog svijeta", čuva mnoge informacije o jednom složenom sustavu srodničkih odnosa i hijerarhija koji je zadržao svoj značaj dugo nakon što se arhajsko razdoblje završilo.Za Katalog kao "mapu", v. ; za teze o unutarhelenskim identitetima, v. , , . Mnogi mitovi koji se spominju u Katalogu nisu zabilježeni ni u jednom drugom antičkom izvoru koji posjedujemo, odnosno ili ih nema uopće ili ih nema u obliku u kojem su dani u Katalogu, pa su privlačili posebnu pozornost pisaca i filologa, još od kraja arhajskog doba, pa sve do helenističkog i rimskog razdoblja.
Usprkos popularnosti koju je uživala kod učene publike helenističkog svijeta, uključujući i rimski Egipat, pjesma se prestala prepisivati prije no što je mogla prijeći u srednjovjekovnu rukopisnu tradiciju, te njezine fragmente danas nalazimo samo na papirusima i u navodima kod drugih antičkih autora. No, i pored toga, Katalog je osvjedočen mnogo bolje nego većina drugih "izgubljenih" djela, jer oko 1.300 cijelih ili djelomičnih stihova, koliko je sačuvano, predstavlja, prema jednoj procjeni, "između trećine i četvrtine izvorne pjesme".. Postoji opsežan materijal koji omogućuje rekonstrukciju pjesme, i to ne samo rekonstrukciju sadržaja, nego i njegove raspodjele, no fragmenatrno stanje tog materijala ostavlja mnoga složena pitanja neriješenim, a u prošlom je stoljeću proizveo nekoliko teza koje su se naposljetku pokazale pogrešnim.
Naslov i formula ē' hoiē
Antički autori najčešće ovu pjesmu nazivaju Katalogom žena ili samo Katalogom, no postojalo je i nekoliko drugih naslova.Za davanje naslova književnim djelima u antici, v. i . Kod Menandra Retora sreće se množina Katalozi ženâ (v. ), a nešto je češća kratka množina Katalozi (npr. Schol. A.R. 3.1086 = fr. 2); cf. i . Suda, bizantska enciklopedija iz 10. stoljeća, navodi naslov Katalog ženâ heroinâ (Γυναικῶν ἡρωϊνῶν κατάλογος), a Ivan Ceces, bizantski filolog i gramatičar iz 12. stoljeća, naziva ovu pjesmu Herojskom genealogijom (Ἡρωϊκὴ Γενεαλογία).Suda s.v. Ἡσίοδος (η 583) ; Ceces, Komentar uz Ilijadu, p. 63.14. kaže kako je Ceces Herojsku genealogiju smatrao naslovom nekog djela različitog od Kataloga. Servije (uz Vergilije, Eneida 7.268) zove pjesmu Περὶ γυναικῶν, tj. O ženama. No najstariji i najrašireniji alternativni naslov bio je Eeje (Ἠοῖαι), koji je pjesma dobila po formuli ἢ οἵη / ē' hoiē = "ili kakva (je bila...)", odnosno, u množini, ἢ οἵαι / ē' hoiai = "ili kakve (su bile...)".Naslov Eeje zapravo je oblik množine ove formule, tj. ἠ' οἷαι (ē' hoiai); cf. Hezihije η 650, Ἠοῖαι• ὁ Κατάλογος Ἡσιόδου, "Eeje: Heziodov Katalog". Tom je formulom pjesnik započinjao historijat svake nove žene ili skupine žena. Na istom je temelju skovan i uobičajeni naslov za jedno slično djelo, Velike Eeje (Μεγάλαι Ἠοῖαι), koje se u antici također pripisivalo Heziodu. smatra da su Katalog i Velike Eeje zapravo ista pjesma ili, pak, da su Velike Eeje naslov nekog proširenog izdanja Kataloga, no ogromna većina filologa vjeruje da se radi o dva različita djela; v. .
Formula ē' hoiē, kako se vidi i po tome što je postala alternativni naslov cijele pjesme, bila je jedna od njezinih najznamenitijih obilježja. Možda je izvorno pripadala nekoj posebnoj vrsti pjesništva koju je karakteriziralo sastavljanje različitih popisa heroina,. no u samome Katalogu ta formula služi kao sredstvo za izgradnju strukture pjesme time što pjesniku omogućuje nastaviti s prekinutim historijatom nekog obiteljskog stabla ili napraviti vodoravni prijelaz između različitih genealogija i prijeći na novu osobu ili liniju podrijetla., . Jedan primjer nalazi se u dijelu gdje se uvodi historijat Portaonovih kćeri (Cat. 26.5–9):
Ili kakve su (e' hoiai) djeve što stvori ih Portaon tri, kao božice, svakoj ljepoti vične, koje nekoć Laotoja, hiperijska vladarka časna, rodi ušavši u Portaonovu postelju jedru: Euritemista, Stratonika i Steropa. ἠ' οἷαι [κο]ῦραι Πορθάονος ἐξεγέν[οντο τρε[ῖς, ο]ἷαί τε θεαί, περικαλλέα [ἔργ' εἰδυῖα]ι• τ[ά]ς ποτε [Λ]αο[θό]η κρείουσ' Ὑπερηῒς ἀ[μύ]μων γεί]νατο Παρθᾶνος [θ]α[λ]ερὸν λέχ[ος] ε[ἰσ]αναβᾶσα Εὐρ]υθεμίστην τε Στρατ[ο]νίκην [τ]ε Στ[ε]ρόπην τε.
U odjeljku koji prethodi ovom odlomku detaljno je obrađen historijat šire obitelji Portaonove sestre Demodike, za koju je utvrđeno da potječe od generacije rođene nakon trojanskog rata. Ovdje je formula ē' hoiai (množina = ili kakve...) upotrijebljena za skok unatrag, kako bi se dovršio pregled potomaka Portaonovog i Demodikinog oca, Agenora, i dao historijat sinovljeve obitelji. Na nekim drugim mjestima ta se formula koristi za prijelaz na udaljenije grane obitelji. Na primjer, priča o Mestri u osnovi služi tome da uvede obitelj Sizifa, njezina pradjeda, koji se nadao da će je udati za svog sina Glauka. Premda do tog vjenčanja nije došlo, uskoro se prelazi na pregled Sizifovih potomaka.Cat. fr. 43a; cf. .
Sadržaj Prema Sudi, Katalog se satojao od pet pjevanja.Suda s.v. Ἡσίοδος (η 583) . Nije poznato koliki je bio opseg pojedinih pjevanja, no cijeli je spjev mogao imati između 4.000 i nešto preko 5.000 stihova.Oko 4.000: ; možda više od 5.000: . pretpostavlja da je prvo pjevanje imalo oko 900 stihova. Veći dio sadržaja bio je organiziran po većim genealoškim jedinicama: potomci Eola zauzimali su prvo pjevanje i dio drugoga, a za njima su u ostalim pjevanjima slijedili potomci Inaha, Pelazga, Atlanta i Pelopa.. Vjeruje se da se okvirni raspored građe Kataloga može naći u Biblioteci, mitološkom priručniku sastavljenom u rimskom razdoblju, koji je sačuvan pod imenom Apolodora iz Atene i koji se oslanja na Katalog kao jedan od glavnih izvora za mnoge genealoške detalje te se čini da općenito slijedi strukturu te pjesme..
Prvo pjevanje Prvo je pjevanje najbolje posvjedočeno, s obzirom na to da se nekoliko opširnih papirusnih fragmenata preklapa s citatima iz antičkih autora ili se podudara s nekim parafrazama: u cjelini ili u dijelovima sačuvano je najmanje 420 daktilskih heksametara. Na jednom su papirusu navedeni i redni brojevi stihova, što, kad se uzme u obzir skupa s preklapanjima teksta iz drugih izvora, omogućuje numerirati po stihovima velik dio sadržaja ovog pjevanja. daje pregled raspoloživog materijala. Od ovih preklapanja možda je najvažnije ono između papirusa koji sadrži početak pjesme i Teogonije: Katalog se pojavljuje kao nastavak ovog "kanonskog" Heziodovog spjeva, a dva završna stiha Teogonije pojavljuju se kao prva dva stiha Kataloga žena.. Na kraju Teogonije, kakva je rukopisnom predajom došla do nas, kad je Zeus uredio Olimp i začeo nekoliko ključnih božanstava, pjesnik zaziva Muze da pjevaju "rod božica ... besmrtnica što legoše sa smrtnicima i rodiše djecu nalik bogovima".Teogonija 965–8. Nakon nekih 150 stihova o tome, uvodni stihovi Kataloga donose još jednu invokaciju Muza kojom se uvodi nova, nešto više "zemaljska" tema (Cat. fr. 1.1–5):
Pjevajte sad rod ženâ, slatkoglasne Muze olimpske, kćeri Zeusa štitonoše, koje tad najbolje bijahu [ ... skinuše pojase svoje [ ... miješajući se s bogovima [ ...Νῦν δὲ γυναικῶν ⌊φῦλον ἀείσατε, ἡδυέπειαι Μοῦσαι Ὀλυμπιάδε⌊ς, κοῦραι Διὸς αἰγιόχοιο αἳ τότ' ἄρισται ἔσαν [ μίτρας τ' ἀλλύσαντο ̣[ μισγόμεναι θεοῖσ[ιν
Nakon ovih odmah slijede stihovi koji opisuju važne značajke herojskog razdoblja. Prva značajka su odnosi koji predstavljaju i glavnu temu pjesme, naime činjenica da je u to doba postojala interakcija između bogova i smrtnika.Cat. fr. 1.6–7: "Jer zajedničke tad bijahu gozbe, zajednička i sjedala besmrtnim bogovima i ljudima podložnim smrti" (ξυναὶ γὰρ τότε δα⌊ῖτες ἔσαν, ξυνοὶ δὲ θόωκοι | ἀθανάτοις τε θε⌊οῖσι καταθνητοῖς τ' ἀνθρώποις.); cf. o Teokritovoj i Apolonijevoj obradi ovog distiha, o Katulovoj pjesmi 64. Kod ovaj distih (gdje je označen kao fr. 82) uvjetno je priključen dijelu koji govori o svadbi Peleja i Tetide. Potom se, u jednom od najzagonentnijih odlomaka Kataloga, navodi još jedan značajan detalj o herojskom dobu. Kaže se, naime, da muškarci i žene nisu bili "jednako dugovječni" (ἰσαίωνες / isaiōnes, riječ koja je samo tu posvjedočena), ali nije jasno odnosi li se to na različite životne vijekove među samim herojima, na razliku između heroja i "suvremenih" muškaraca ili na razliku između životnih vijekova heroja i bogova.Usporedba među samim herojima: , cf. , ; usporedba između heroja i suvremenih muškaraca: ; usporedba između heroja i bogova: , gdje se slijedi . Druge teze mogu se pronaći u , a sažetak problema, s dodatnim popisom literature, nalazi se u . Zatim su opisane raznolike sudbine heroja: neki su živjeli dugo i ostali vječno mladi, a druge su bogovi osudili na ranu smrt.Cat. fr. 1.11–14. Papirus je na tom mjestu oštećen te nije poznato kamo su te usporedbe dalje vodile. Potom se pjesnik ponovo obraća Muzama i moli ih da pjevaju o tome "s koliko je njih [Zeus] spavao, začevši rod slavnih kraljeva ... i Posejdon ... Ares ... Hermes ... [Hef]est ... Heraklo"; tu se ovaj papirus završava.Cat. fr. 1.15–22. Dopuna za Hefestovo ime u st. 20 predložena je u i prihvaćena u i .
Prve obitelji Stalna uporaba uvodne formule "ili kakva je..." implicira jedno početno "kakva je...", i vrlo je vjerojatno da je tu kao prva bila obrađena Pira, supruga Deukalionova.. Još se raspravlja o tome je li Katalog sadržavao prikaz mita o potopu, smatra da nije, a misli suprotno. no čini se da je priča o nastanku ljudskog roda od kamenja koje su za sobom bacali Deukalion i Pira svakako bila obrađena u pjesmi.Cat. fr. 234; cf. . Zeus je, što ne iznenađuje, prvi birao iz kataloga žena te je s Pirom začeo Helena.; cf. Cat. fr. 3 i 9. Pira je imala i tri kćeri s Deukalionom: Tiju, Protogeneju i Pandoru, koja je dobila ime po svojoj baki s majčine strane, onoj daleko poznatijoj Pandori.. I njih tri su, kao i njihova majka, spavale sa Zeusom i rodile mu sinove koji će postati rodonačelnici nekoliko drevnih grčkih plemena. Tija je rodila Magneta i Makedona; Protogeneja je rodila Etlija, djeda Etolova; a Pandorin sin bio je Greko.Tija: Cat. fr. 7; Protogeneja: ; Pandora: Cat. fr. 5.