Ivan Ott (Zagreb, 24. srpnja 1934.), hrvatski novinar i publicist i humanitarni djelatnik iz Njemačke.
Životopis Mladost i obrazovanje Rodio se je 1934. godine kao drugo od troje djece u siromašnoj radničkoj obitelji. Kad je imao samo godinu i pol usvojili su ga "teta Slavka i stric Franc", časnik u vojsci kraljevine Jugoslavije, koji su živjeli u Karlovcu. Godine 1939. preselili su se u Ljubljanu, gdje je Ott završio osnovnu školu.Ott, Ivan, Hrvatski književnici izvan domovine, www.crowc.org, pristupljeno 23. veljače 2016.
Svibnja 1945. obitelj je evakuirana u Austriju u logorište Viktring (Vetrinj) kod Celovca. Slijedi Križni put i smještaj u sabirni logor Teharje kraj Celja.Teharsko taborišče in otroci s Petrička, www.ce-nob.si, pristupljeno 23. veljače 2016. Ottovi usvojitelji, Slavka i Francek, svirepo su ubijeni, nakon čega je jedanaestgodišnji Ivan premješten u logore za djecu u Celju, "Petriček" i "Štigarjeva vila", što su bili tzv. "odgojni domovi za djecu državnih neprijatelja". U Celju je završio prvi razred gimnazije. Ott je bio svjedok masovnih poslijeratnih pogubljenja osoba koje je jugokomunistički režim označio kao "narodne neprijatelje" i proživio je surovosti ideološkog preodgoja.
Godine 1946. ga je slučajno pronašao tjelesni otac Stjepan i vratio u Zagreb, u krug obitelji. U Zagrebu se školovao za elektrotehničara u srednjoj Tehničkoj školi.
Novinarski i publicistički rad U Njemačku je emigrirao 1961. godine i nastanio se u Stuttgartu. Radio je u AEG-u i SIEMENS-u, u elektronskim računskim centrima.
Do 1971. godine izbjegavao je susretati se s emigrantima iz socijalističke Jugoslavije. Od 1971. godine u Njemačkoj objavljuje novinarske napise. Iste godine uključio se u športsko-društveni život "radnika na privremenom radu u inozemstvu" s područja Jugoslavije. Osnovao je nekoliko športskih klubova (nogometni, stolni tenis, šah) i organizirao nekoliko športskih europskih prvenstava. Kao sposoban organizator, došao je na čelna mjesta brojnih športskih i kulturnih društava, a u njemačkoj saveznoj pokrajini Württembergu postao je član njemačkog športskog suda (Verbandsgericht WFV).
Bavio se i kulturnim radom. Član je Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart. Dvanaest uzastopnih godina vodio je i organizirao hrvatske glazbeno-literarne večeri na njemačkoj radio postaji SWR (SDR) Stuttgart. Godine 1971. počinje pisati za zagrebačke Sportske novosti, a poslije i za druge hrvatske tiskovine, ali i novine drugih republika i pokrajina ondašnje Jugoslavije.
Niz godina surađivao je s HRT-om i raznim njemačkim radijskim postajama (DW, WDR, Koln, SFB, Berlin). Godine 2009. je bio urednik na radijskoj postaji SWR International u Stuttgartu te dopisnik Večernjeg lista.
Ott je član njemačkoga književnog društva (Interessengemeinschaft deutschsprachiger Autoren e. V. (GdA))Ott, Ivan , www.igda.net, pristupljeno 23. veljače 2016. i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Slovenija je putem svoje Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih zločina 2011. godine Ivanu Ottu priznala status žrtve i političkog zatvorenika od svibnja 1945. pa sve do njegove punoljetnosti.
Djela Objavio je više publicističkih uradaka na hrvatskom, slovenskom, njemačkom i francuskom jeziku. Piše kratke književne oglede, priče za djecu, romane i druge publikacije. Njegovi radovi uvršteni su u brojne njemačke i hrvatske književne antologije.Ott, Ivan , Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina, fotoimago.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
Ukradeno djetinjstvo Među tim uradcima ističe se njegovo poznato djelo, povijesno-autobiografski roman Ukradeno djetinjstvo: Bleiburg - tragedija koja ne prestaje boljeti (Geraubte Kindheit, 1991.).Ivan Ott, Ukradeno djetinjstvo, Lijepa naša, Wuppertal, 1999. Roman je objavljen na slovenskom, hrvatskom i njemačkom jeziku u više izdanja i pobudio je zanimanje čitateljstva u mnogim državama. Ott je za roman dobio brojna priznanja. Prema romanu je slovenski redatelj Miran Zupanič snimio dokumentarni film Djeca s Petričekovog brda (Otroci s Petrička) koji je 2007. godine na filmskom festivalu u Portorožu nagrađen prvom nagradom.Otroci s Petrička, arsmedia.si, pristupljeno 23. veljače 2016.Jurica Pavičić, 70 djece izdajica koju su preodgajali batinama , Jutarnji list, 27. siječnja 2008., www.jutarnji.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
Korijen nasilja na Balkanu Korijen nasilja na Balkanu (Wurzel der Gewalt auf dem Balkan, 2001.) politički je esej objavljen 2001. godine u Njemačkoj.Marina Stojak, Kraj velike karijere: Ivan Ott je bio najbolji zastupnik iseljenika , CroExpress, 21. lipnja 2014., croexpress.eu, pristupljeno 23. veljače 2016.
Mačje priče Mačje priče (Katzengeschichten, 2004.) zbirka su priča za djecu.Ivan Ott, Mačje priče, Udruga građana Orion, Rijeka, 2004.
Novi i stari doživljaji don Šime Novi i stari doživljaji don Šime (Erlebnise des Don Simeon, 2005.) zbirka je od dvanaest šaljivih priča koje su prethodno bile objavljivane u različitim časopisima. Povezuje ih zajednički glavni lik - seoski župnik don Šime, njegovi župljani i primorska župa. Autor kroz prikaz sela i likova dočarava primorski mentalitet malog dalmatinskog mjesta, te političke (komunističke) zgode i nezgode, turiste i gastarbajtere.Ivan Ott, Novi i stari doživljaji don Šime, Udruga građana Orion, Rijeka, 2005.
Djeca žrtve raća i poraća optužuju! Autor u knjizi Djeca žrtve raća i poraća optužuju! (2010.) govori o djeci koja su bila žrtve Drugoga svjetskog rata i o stradanju djece u Jugoslaviji od 1942. do 1948. godine. Knjiga je posvećena ubijenoj djeci, ali i onoj koja su preživjela i nastavila živjeti s traumatskim ožiljcima i nakon rata. Opisuje stradanja djece hrvatske, srpske, židovske i njemačke narodnosti. Opisuje manipulacije nad djecom i ženama koji su bili svjesno izloženi gladi, transportima od logora do logora, od grada do grada, a djeca su u tim logorima umirala i nestajala bez traga. Isto tako, opisuje i sudbinu oko 6 tisuća djece koju je jugoslavenska komunistička vlast nakon rata poslala u Sovjetski Savez na školovanje, a koja su također bila žrtve ideologije. Ističe i velike humane napore liječnika, sestara i osoblja hrvatskoga Crvenoga križa koji su pomagali stradalnicima. Knjiga je podijeljena na poglavlja: Djeca žrtve ideologije (predgovor), Stradanja djece u Jugoslaviji 1942. – 1948., Pogubljena djeca, Djeca bez roditelja i Djeca s pečatom.Ivan Ott, Djeca žrtve rata i poraća optužuju!, Naklada Bošković, Split, 2010., Miljenko Stojić, Moje pravo ime je..., www.miljenko.info, Djeca žrtve rata i poraća optužuju!, www.mvinfo.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.[Domagoj Ante Petrić, Ivan Ott progovara o najgorem obliku ljudske okrutnosti, www.hrvatski-fokus.hr, pristupljeno 23. veljače 2016.
Tamne sjene prošlosti Tamne sjene prošlosti (2013.) autobiografska je zbirka od petnaest kratkih priča. Glavni likovi su djeca koja pričaju o zločinima koje su preživjela i koja pate za svojim nestalim roditeljima, braći i sestrama. Pokušavaju se ujediniti nakon što su smješteni u različite domove. Knjigu je ilustrirao akademski slikar Anton Cetin.Ivan Ott, Tamne sjene prošlosti: kako su djeca žrtve komunizma preživjele komunizam?!, Naklada Bošković, Split, 2013., Miljenko Stojić, Oni polako odlaze, www.miljenko.info, pristupljeno 23. veljače 2016.
Svjedoci vremena Svjedoci vremena (2013.) zbirka je novinarskih intervjua koje je Ott vodio s poznatim političarima, sportašima i umjetnicima raznih nacionalnosti.Ivan Ott, Svjedoci vremena, Gral Široki, Zagreb, Intervju s Ivanom Ottom , portal Hrvatska nastava u inozemstvu, siječanj 2013., sites.google.com/site/hrvatskanastava2, pristupljeno 23. veljače 2016.
Životinje naši prijatelji U zbirci priča za djecu Životinje naši prijatelji (2014.) autor poručuje kako ljubav nije potrošna i rezervirana samo za pripadnike iste rase, vjere, uvjerenja, nego je treba iskazivati prema svima kojima je potrebna, kako ljudima oko nas, tako i životinjama.Ivan Ott, Životinje naši prijatelji, Naklada Bošković, Split, 2014.
Gastarbajterske priče Gastarbajterske priče (2014.) zbirka su priča o životu hrvatskih radnika u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Knjigu je ilustrirao Drago Trumbetaš, koji je, kao i Ott, dugo godina proveo na radu u Njemačkoj.Ivan Ott, Gastarbajterske priče, Naklada Bošković, Split, 2014.,
Suharci Suharci (2015.) su zbirka od deset kratkih priča koje opisuju događaje u siromašnoj zagrebačkoj prigradskoj četrvrti nakon Drugog svjetskog rata. Junaci priča su dječaci koje neprestano prati neimaština i glad, i moraju se snalaziti kroz igru i nestašluke. Knjiga je dragocjen dokument svoga vremena. Ilustrirala ju je Ankica Ege.Ivan Ott, Suharci, Naklada Bošković, Zagreb, 2015.,
Nagrade i priznanja 2002. Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, za pruženu humanitarnu pomoć Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, posebice za zasluge oko zbrinjavanja djece, ratnih žrtava, i u izgradnji Caritasova dječjeg doma u Brezovici kraj Zagreba.
Ott je dobitnik i brojnih književnih, športskih i novinarskih odličja i nagrada. Njemački i hrvatski Caritas također su mu dodijelili priznanja.
Citati
Izvori Bilješke i literatura
Tomislav Vuković, Ivan Ott, novinar i publicist, o jugoslavenskim logorima za djecu. I djeca žrtve rata i poraća optužuju, Glas Koncila, 11. siječnja 2009., www.glas-koncila.hr Marina Stojak, Kraj velike karijere: Ivan Ott je bio najbolji zastupnik iseljenika , CroExpress, 21. lipnja 2014., croexpress.eu Autor Ivan Ott , Verbum Vanjske poveznice Ivan Ott, Ne kradi , Osvit 1-4/2012. Ivan Ott, Marija i predsjednik , Webstilus zbornik 2013. Ivan Ott, Božić na glavnom kolodvoru u Stuttgartu , Webstilus zbornik 2014. Ivan Ott, Tiho odlaze svjedoci Bleiburga i Križnog puta, CroExpress, 23/2012. (str. 12-13) Miran Zupanič, Otroci s Petrička, dokumentarni film (95 minuta), rtvslo.si
Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Hrvatski publicisti Kategorija:Hrvatski romanopisci Kategorija:Hrvati u Njemačkoj Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske