Sveti Petar Fourier (Mirecourt, 30. studenog 1565. – Gray, 9. prosinca 1640.), francuski regularni kanonik, svetac i utemeljitelj Družbe sestara Naše Gospe zajedno s blaženom Alix Le Clerc.Gelemanović, Rajko. Sv. Petar Fourier Župa sv. Križa , pristupljeno 10. kolovoza 2015. Spomendan mu je 9. prosinca. Ostao je upamćen po nadimcima »Otac iz Mattaincourta« i »Dobri otac«.
Životopis Rani život i obrazovanje Petar Fourier rođen je 30. studenoga 1565. u Mirecourtu, u toulskoj biskupiji, kao najstariji od četvero djece.Sveti Petar Fourier (1565–1640) Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine S petnaest odlazi na isusovačko Sveučilište u Pont-à-Mouson, na kojemu je član Marijine kongregacije. Naučio je grčki i latinski te pohađao studije francuskoga književnog jezika, biblike, patristike i tomizma. U filozofiji je bio poklonik aristotelizma.
S 20 godina stupio je u zajednicu regularnih kanonika sv. Augustina u opatiju Chamousey. U Opatiji je boravio od 1585. do 1589.; koncem 1586. polaže prve zavjete, 1588. đakonat, a za svećenika je zaređen 25. veljače 1589. Nakon toga pohađa petogodišnji studij teologije, građanskoga i crkvenog prava.
Djelovanje u Lotaringiji 1597. godine preuzeo je službu župnika u Mattaincourtu, gdje uskoro susreće pobožnu djevojku Alix Le Clerc, s kojom je osnovao Družbu sestara Naše Gospe. Na molbu biskupa toulskog de Maillanea (vođenog breveom Grgura XV., Foruier je 20 godina proveo u reformi regularnih kanonika u Lorrainei, a obnašao je i dužnost generala (upravitelja). Njegova hagiografija navodi da je „cijela Lorena postala njegovom župom” te da je pohodio i seljake i plemiće. Na Velikim konstitucijama radio je cijeli život te sastavljao pisma i duhovno štivo za redovnice. God. 1630. pokrajina Lorraine uvelike stradava u francusko-austrijskom ratu te izbija glad; Fourier je pohodio vjernike u okupiranim područjima. Kada je 1635. nastupila okupacija, Fourier je dva puta neuspješno pokušao prebjeći do nizozemske granice.
Djelovanje u Burgundiji i smrt Dne 12. travnja 1636. upućuje se s četrnaestero redovnica iz Mirecourta u utvrđeni grad Gray u Burgudniji, gdje je proveo zadnje četiri godine života djelujući u mjesnoj župi i pohodeći bolesnike. Živio je u sobici od 4 m2 s natpisom »Spes mea Deus!« ('Bog je moja nada!'). Pomagao je i oboljelima od kuge, koja je izbila u zimu 1636. U listopadu 1640. dovršava Velike konstitucije te šalje primjerak u Mirecourt da se od tamo dalje dijeli po samostanima družbe. Hagiografija navodi da su mu „zadnjih dana života čitali Nasljeduj Krista i Smrt sv. Augustina”. Prije smrti pohodili su ga isusovački poglavar u Grayu te trojica subraće kanonika, od kojih mu jedan udijeli i popudbinu. Umro je 9. prosinca 1640. godine, nakon čega su pet mjeseci trajali pregovori za njegovo tijelo između Graya i Mattaincourta; stanovnici Graya su dopustili povratak tijela u Mattaincourtu, uz uvjet da im se ostavi Fourierovo srce s ponutricom. U proljeće 1641. tijelo mu je u svečanom ophodu preneseno u župnu crkvu u Mattaincourt u kojoj je djelovao.
Štovanje Na njegovu grobu podignuta je bazilika. Sve do 1732. trajao je spor između regularnih kanonika i mattaincourtske župe oko prava nad relikvijom, kojom je presuđeno da „tijelo pripada kanonicima, ali mora ostati u župi Mattaincourt jer njoj pripada uporaba svetih moći”.
Godine 1679. Fourier je dobio naslov časni sluga Božji. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XIII. 10. siječnja 1730., a svetim papa Lav XIII. 27. svibnja 1897. Spomendan mu se obilježava 9. prosinca.
Hrvatska grana Sestara Naše Gospe u Zagrebu objavila je o četiristogodišnjici rođenja životopis Petra Fourier 1965. godine u knjizi Tragom četiri stoljeća.
Izvori
Kategorija:Francuski sveci Kategorija:Francuski katolički svećenici Kategorija:Osnivači katoličkih redova i družbi