Kronološki prikaz povijesti Boke kotorske.
10 000 godina pr. Kr.: u Bokokotorskom zaljevu pojavljuju se prvi ljudi, razina mora 31 m niža od današnje 4 000 godina pr. Kr.: nastaju prva trajna neolitska naselja u pećinama iznad Perasta; u Lipcima nedaleko od Morinja sačuvane su zidne slikarije, vjerojatno nešto starije od prvih ilirskih naseljavanja 1 000 godina pr. Kr.: doseljavaju se prva ilirska plemena 4. st.: grčki pisac Skilak sredinom 4. st. spominje naselje na mjestu današnje Budve; Iliri iz plemena Ardijevaca rasprostiru obzidana naselja na tlu Boke kotorske 229. pr. Kr.: ilirska kraljica Teuta poražena od Rimljana, završetak njezine ljubavi s Demetrijem Hvarskim; nakon nepovoljnih pregovora povlači se u grad Rhizon (današnji Risan) gdje se prema predaji sama ubija skokom u provaliju 200. pr. Kr.: izrađeni mozaici u risanskim patricijskim palačama 168. pr. Kr.: započinje vlast Rimljana nad Bokom kotorskom i budućim Crnogorskim primorjem; njihovi glavni gradovi su današnja Budva, Acruvium (današnji Kotor) i nekadašnja ilirska prijestolnica Risan 100.: Plinije Stariji spominje grad Kotor i ističe njegovu geopolitičku važnost 300.: Budva u doba Dioklecijanovih reformi pripada Prevalitani, a 395. kraj grada prolazi granica Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva 476.: propast Zapadnog Rimskog Carstva i početak bizantske uprave u Boki kotorskoj; Kotor postaje bizantsko trgovište i glavni grad zaljeva koji se od tada na dalje više ne naziva risanskim nego kotorskim; iz Kotora vodi karavanski put rijekom Škurdom prema balkanskom zaleđu 493.: Dalmacija nakon Teodorikovih osvajanja Ravenne i cijele Italije ulazi u Ostrogotsko Carstvo 591.: risanski biskup Sebastijan posreduje u sukobu pape Grgura I. i ravenskog egzarha Romana 627.: kralj Samo osnovao je veliku državu Slavena koja se proteže od Karpata do Jadrana, anonimni geograf iz Ravenne spominje Kotor u drugoj polovini 7. st. 809.: povelja o relikvijama sv. Tripuna, koja je mlađa krivotvorina, spominje Andreu Saracena zvanog Andreaci; počinje izgradnja prve svečeve crkve u Kotoru 812.: mirom u Aachenu Dalmacija pripada Bizantu, a dalmatinska Hrvatska Franačkom Carstvu 841.: prva saracenska palež Budve koju izvori nazivaju Starim gradom, to jest imenuju kao Civitas antiqua 867.: Saraceni još jednom pale i razaraju Budvu i Kotor 876.: Hrvati su se oslobodili Franaka, ali su potpali pod bizantski suverenitet 912.: umire bizantski car Leon Mudri koji u popisu biskupija podređenih dračkom metropolitu navodi i onu u Baru; bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. spominje kao posve potvrđeno prisustvo moći sv. Tripuna u Kotoru 960.: prva samostalnost Duklje koju pisac Ljetopisa Prezbiter Barski, nazvan Popom Dukljaninom, naziva Crvenom Hrvatskom 1067.: Dukljanska nadbiskupija ima središte u Baru 1089.: bulom antipape Klementa III. Dukljansko-barska dijeceza stječe status metropolije, Budva postaje biskupsko središte i sufragan barskom nadbiskupu; jedno vrijeme biskupija u Budvi bila je pripojena kotorskoj; od kraja 11. st. kotorska biskupija podređena je onoj u Bariju u Apuliji gdje je biskup imao dvije kuće za svoje potrebe 1115.: započinje borba Venecije i Ugarske oko Dalmacije 1124.: početak gradnje katedrale u Kotoru 1125.: Uroš I., župan raški, bori se protiv Bizanta 1142.: Dukljansko-barska dijeceza gubi značaj metropolije 1143.: prvi poznati budvanski biskup Silvestar 1166.: srpski vladar Nemanja opsjeda kotorske zidine; posvećenje današnje Katedrale sv. Tripuna 1167.: najstarija isprava o pomorstvu povezana je sa svečevom zakletvom Omišana ne ometati plovidbu Kotoranima 1173.: srpske postrojbe pokušavaju osvojiti Kotor 1177.: barski biskup Grgur, inače Zadranin, piše splitskom nadbiskupu Rajneriju pismo puno odanosti; koncem 12. st. nastaje Ljetopis Prezbitera iz Bara 1183.: srpski vladar Nemanja napada Duklju, a 1186. osvaja Kotor 1185.: prestanak utjecaja središnje bizantske vlasti na Boku kotorsku koja ulazi u sastav srpske države 1189.: barski nadbiskup bježi pred srpskim vladarom Nemanjom 1195.: kotorska općina u Bariju oslobođena pristanišnih pristojbi, gradnju Crkve sv. Luke u Kotoru podupiru građani iz obitelji Carafrangi 1199.: obnova Dukljansko-barske metropolije 1202.: ratovi srpskih vladara s Bugarima i Ugrima 1221.: gradnja romaničke konkatedralne Crkve sv. Marije u Kotoru, u crkvu je mnogo kasnije unesen sarkofag Blažene Ozane; gradnja Crkve sv. Ivana u Prčnju 1242.: Mongoli prodiru do Boke kotorske, u Kotoru djeluje gramatikalna škola, započinje gradnja Crkve sv. Dujma kraj Škaljara 1260.: prvi put u ispravama spomenuto naselje Dabrathum, kasnija Dobrota 1288.: Jelena (žena Uroša I. Nemanjića) daruje Kotoru drveno raspelo, zlatno doba benediktinske opatije sv. Marije kraj Bara koja je važno hodočasničko središte 1301.: Gradski statut Kotora povjerava zakonodavnu vlast Velikom, a izvršnu Malom vijeću 1309.: najstarija nadnjevena isprava u kotorskoj gradskoj pismohrani 1325.: bosanski vladari iz roda Kotromanića ratuju sa Srbima 1326.: ljekarna u Kotoru na mjestu današnje palače Grubonja, gradnja franjevačkog kompleksa sv. Klare u Kotoru, prva pisana isprava o već ranije osnovanoj bratovštini pomoraca u Kotoru predstavlja začetak Bokeljske mornarice 1328.: rasplamsali su se sukobi oko biskupske časti među građanima Kotora pa papa poseže za drastičnom prisilom, nije izabran domaći biskup Bobali 1335.: Vito Kotoranin gradi samostan u Dečanima i ostavlja o tome pisani trag, godinu dana kasnije prva isprava o brodogradilištu u Perastu 1346.: nastaje Budvanski statut koji ima 295 građansko-pravnih odredbi i gradu osigurava znatnu samoupravu 1355.: Nikola Buća djeluje na dvoru cara Dušana (kojemu je poklisar u Rimu) i na dvoru francuskoga kralja, u Kotoru se fiksiraju konture gradskih zidina 1360.: početak vladavine Balšića nad Zetom, pušten u opticaj autonomni novac komune Bar 1362.: izrađen oktogonalni ciborij u kotorskoj katedrali od crvenoga kamena iz kamenoloma u Verigama 1364.: Balšići prihvaćaju katoličanstvo 1371.: prestanak vladavine Nemanjića nad Bokom kotorskom, Turci porazili Srbe i kršćane kraj rijeke Marice, nastupa razdoblje unutarnjih dinastičkih sukoba na cijelom Balkanu, jačanje vlasti ugarskog kralja Ludovika čija se država jedno vrijeme prostirala od Baltika do Crnog mora i Jadrana 1382.: bosanski vladar Tvrtko osniva grad Sveti Stjepan, kasnije prozvan Herceg-Novi, u namjeri trgovinu svoje države emancipirati od dubrovačke luke 1384.: Tvrtko vlada nad cijelom Bokom kotorskom sedam godina 1390.: Tvrtko se u ispravama javlja s naslovom kralja Raške i Bosne 1395.: Bosnom zavladali velikaši Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je odbio ugarski napad na Bosnu, a onda Sandalj Hranić; Kotor dolazi na glas kao središte za proizvodnju oružja visoke kvalitete, u gradu je oko Crkve sv. Luke kovačka četvrt 1396.: vojvoda Sandalj otvara u Budvi tržište solju, Ulcinj postaje prijestolnica Balšića 1403.: Balša III. preuzima vlast nad cijelom Zetom 1416.: Veliko vijeće utvrdilo ceremonijal proslave sv. Tripuna u Kotoru 1420.: Kotor i znatni dijelovi okoline, kao i najveći dio budućeg Crnogorskog primorja, postaju posjed Mletačke Republike; Sandalj se do smrti 1435. ne će odreći prava na Budvu, rođen slavni domaći slikar Lovro Marinov Dobričević 1426.: Mlečani osvojili Ulcinj 1435.: prvi put spomenuto ime Crne Gore 1437.: u Kotoru osnovan Magistrat za zdravstvo koji se brinuo o brodskim zdravstvenim uvjerenjima, nadzoru putnika i karantenama 1438.: u ribarskom naselju Muo rođen Pavao koji je kasnije kao augustinac i kao brat laik uzeo ime Gracija te postao blaženik 1442.: nakon razdoblja nemira Budvani priznaju mletačku vlast; Venecija postupno preuzima vlast nad istočnom obalom Jadrana, svugdje osim otoka Krka i hrvatske obale od Trsata do Zrmanje 1452.: čudotvorna noćna pojava Gospine slike na hridi pred Perastom, započinje gradnja kapele i Gospinog oltara na toj hridi koja se postupno nasipa kamenjem i ostacima brodova; u Herceg-Novom spominje se posebni hercegnovski admiral, Stevan Crnojević osnovao dinastiju Crnojevića koja je vladala Crnom Gorom do 1499. 1474.: Nikola iz Kotora, biskup Modruša i papinski savjetnik, tiskao knjigu u pohvalu kardinala Riarija 1477.: Andrija Paltašić u Veneciji započinje svoju dvodesetljetnu tiskarsku djelatnost 1483.: Turci osvajaju Herceg-Novi, Risan i Grbalj i dolaze u neposrednu blizinu Kotora, gdje se zadržavaju do kraja 17. st.; Turci u Herceg-Novom zadržali naslov admirala Kapudan-age, nadnjeveni zlatarski radovi Tripuna Palme i kotorskog zlatara Paskoja 1488.: prve orgulje u Kotoru 1493.: u zaleđu Kotora (selo Relezi) rođena Katarina Kosić (po nekima Jovana Đujović) koja će postati dominikanska redovnica Ozana, umna proročica, kasnija blaženica 1508.: umro blaženi Gracija, jedan od najomiljenijih bokeljskih svetaca 1512.: pljačka crkve Gospe od Škrpjela 1514.: Bernard Pima ovjenčan naslovom poeta laureautus, u Kotoru se spominje nahodište za siročad 1521.: Ozana se preselila u isposnicu kraj crkve sv. Pavla u Kotoru i ondje ostala do smrti 1528.: Turci osvojili Jajce i uništili banovine u Bosni 1532.: Juraj Bizanti objavljuje zbirku ljubavnih pjesama na talijanskom jeziku, što je prva umjetnička knjiga nekog Bokelja 1537.: snažan potres u Kotoru 1538.: Flota svete lige pod zapovjedništvom Andree Dorije oslobađa Herceg-Novi od Turaka, pod zapovjedništvom Hajredina Barbarosse u turske ruke grad ponovno pada iduće godine 1539.: najstarija ćirilićna isprava iz kotorske pismohrane 1540.: bitku za Herceg-Novi i kršćanski neuspjeh opjevao je talijanski pjesnik Luigi Tansillo 1549.: Ludovik Paskalić objavljuje zbirku Rime vulgari u Veneciji, dvije godine kasnije izlaze mu latinske Carmina 1555.: sagrađena su glavna vrata Kotora u renesansnom slogu, providur Bolani postavlja mehanički sat u Kotoru 1556.: sačuvan najstariji opis lijekova iz kotorske gradske ljekarne 1569.: Jeronim Zagurović iz Kotora tiska u Veneciji ćirilićne knjige 1571.: Turci iz mletačkih ruku preuzeli Bar i Ulcinj; Eulg-ali, turski potkralj Alžira, nakon osvojenja Ulcinja doselio u njega sa svojih 400 gusara; Karađoz pljačka benediktinsku Crkvu sv. Jurja pred Perastom, nadbiskup barski dobio naslov primasa Srbije, epidemija kuge u Kotoru odnosi u šest mjeseci do sredine 1572. 3 000 života 1576.: u 17 sela kotorskog područja živjele 1 103 osobe, od toga 313 vojno sposobnih 1585.: Perastu su mletačke vlasti odobrile autonomiju pa Peraštani postaju posve neovisni o Kotoru 1589.: starije djelo Ivana Bone Bolirisa u kojem je opisan grad Kotor i bokokotorski zaljev tiskano kao dio historiografske knjige Serafina Razzija 1602.: podignuta kula sa satom u središtu Kotora 1615.: pozlaćene cijevi na kotorskim orguljama 1616.: u Veneciji objavljen tiskom Statut grada Kotora 1623.: lazaret na otoku Stradiot kraj Tivta 1624.: sjevernoafrički gusari iz Ulcinja pljačkaju Perast, na otoku Gospe od Škrpjela bilo je već tada oko 600 zavjetnih pločica koje su sve nestale u pljački; nastaje veliko književno djelo Timoteja Cizile Bove d'oro, saga o obitelji Bolica s brojnim podacima o bokeljskim običajima i svakodnevici 1625.: Prčanj dobio status pomorskog naselja, a 1704. postaje posebna općina 1628.: mletački providur prosvjeduje što se u katoličkim vjerskim proslavama još uvijek spominju Nemanjići 1630.: gradnja današnje crkve na otočiću Gospe od Škrpjela 1633.: Nikola Vraćen postao u Padovi doktor filozofije o čemu postoji kameni spomen u auli Sveučilišta 1634.: peraški patriciji slobodno po svojoj volji izabiru opata sv. Jurja iz vlastitih redova 1636.: Marin Bolica objavljuje govor posvećen vojvodi od Modene 1638.: pojačane operacije ulcinjskih gusara na cijeloj dalmatinskoj obali 1649.: venecijanski ratnik Foscolo nakon desetak dana opsade zauzima turski Risan, Venecija kraće vrijeme upravlja Risnom