Dativ (lat. dare, datum = dati, dan) treći je od sedam padeža hrvatskoga jezika te jedan od padeža mnogih slavenskih jezika, a i nekih drugih indoeuropskih jezika. Dativ najčešće ima službu daljeg objekta u rečenici. To je padež namjene i cilja, a odgovara na pitanja komu? ili čemu?
U hrvatskom jeziku
Dativ se koristi kao:
Neizravni objekt Dao sam ti pismo. Učini mi uslugu.
Dativ bliskosti, interesa ili etički dativ; koriste se lične zamjenice kao znak bliskosti Eno ti majke! Kako si mi?
Posvojni dativ ili dativ posesivni izriče pripadnost imeničkim atributom u dativu: Bio je njima gospodar. (njihov)Uzeo joj je knjige. (njezine).
Dativ smjera ili direktivnosti je priložna oznaka i govori o osnovnome značenju dativa - usmjerenju: prići cilju, okrenuti se njemu, ići kući
Dativ namjene označava davanje, neizravan objekt i namjenu nekome: kupiti joj, obećati sinu, pokloniti se Bogu
Dativ koristi ili štete podvrsta je dativa namjene i govori o tome kako se nešto čini na štetu ili korist nekomu: pomagati siromašnima, oteti bogatima
Dativ s infinitivom zastarjela je konstrukcija: Valja nam poći, što nam je činiti?
Emfatični dativ dolazi u zakletvama i prisegama, sličan je posvojnome dativu: tako mi svega, majke mi
Pridjevna dopuna Bila je prekrasna, slična zvijezdama na nebu.
S prijedlozima: k, usprkos, unatoč nadomak, nadohvat, usuprot, protiv, naprama, naprema, prema
Neki glagoli zahtijevaju dativ: činiti se, lagati, gaditi se, smučiti se, nedostajati, pomagati, prijati, goditi, sviđati se, svidjeti se, dopadati se, vjerovati... i njihove izvedenice i drugi oblici.
Kod imenica jednine ženskog roda u dativu često dolazi do glasovne promjene koja se zove sibilarizacija ili druga palatalizacija.
Dativ bliskosti
Kategorija: Padeži
tr:İsmin hâlleri#-e hâli (yönelme hâli)