Ernst Haas (Beč, Austrija, 2. ožujka 1921. – , SAD, 12. rujna 1986.) - fotoreporter i pionir fotografije u boji.Peltason, R.A., Haas, E., Bondi, I., Ernst Haas Color Photography, Harry N. Abrams, 1989.
Tijekom svoje četrdesetogodišnje karijere umjetnik je uspio premostiti jaz između novinske fotografije i upotrebe fotografije kao medija za izražavanje i kreativnost. Uz to što je bio inovator u fotografiji u boji, detaljno je pratio događaje u svijetu nakon Drugog svjetskog rata. Njegove su se fotografije često nalazile u časopisima poput Lifea i Voguea, te su 1962. bile subjekt prve izložbe jednog umjetnika fotografije u boji u njujorškoj MoMA-i.Ernst Haas Estate, Exhibitions , preuzeto 6. lipnja 2017. Bio je predsjednik agencije Magnum Photos, a njegova knjiga The Creation (1971.) bila je jedna od najuspješnijih knjiga o fotografiji, prodana u 250.000 primjeraka.
Rani život i obrazovanje Haas je rođen u obitelji Ernsta Haasa, visokorangiranog državnog službenika, i Frederike Haas-Zipser. Imao je brata Fritza.Hughes, J., Haas, A. (ur.), Ernst Haas in Black and White, Boston, 1992.
Haas je odrastao u Beču prije Drugog svjetskog rata. Njegovi roditelji, koji su puno polagali na obrazovanje i umjetnost, podupirali su njegovu kreativnost od malih nogu. Njegov je otac uživao u glazbi i fotografiji, a njegova je majka pisala poeziju i težila za time da postane umjetnica. Haas je toliko dobro poznavao slikarstvo i crtanje da su ga njegovi učitelji birali kao ocjenjivača, a ne kao sudionika u umjetničkim natjecanjima među njegovim vršnjacima. Kao slikara su ga osobito zanimale formalne kvalitete umjetnine, te je razvio istančan osjećaj za kompoziciju i perspektivu.
Od 1935. do 1938. Haas je pohađao bečku privatnu školu LEH Grinzing, gdje je studirao umjetnost, književnost, poeziju, filozofiju i znanost. Drugi svjetski rat je prekinuo njegovo obrazovanje 1938., kad je škola bila zatvorena zbog njemačke invazije Austrije. Haas je sljedeće godine dobio diplomu gimnazije Rainier.
Haasa su poslali u radni kamp njemačke vojske, gdje je radio šest sati dnevno u zamjenu za dva sata pohađanja nastave dnevno. Uspio je napustiti službu 1940. i vratiti se u Beč na studij medicine. Završio je jednu godinu medicinske škole prije nego što su se promijenili zakoni, te je bio prisiljen prekinuti studij zbog svojeg židovskog podrijetla.
Interes za fotografiju Haas je bio nezainteresiran za fotografiju kao dijete,Campbell, B., ur., World Photography, 1981., str. 134-135. iako ga je njegov otac, entuzijastični amater, pokušao zainteresirati. Međutim, nakon smrti oca 1940. Haas je prvi put ušao u tamnu sobu te naučio izrađivati fotografije iz starih obiteljskih negativa, a njegov interes je rastao te je uskoro počeo snimati vlastite fotografije.
Iako mu je rat zakomplicirao obrazovanje, Haas je bio samouk te je neumorno radio da nauči medij. Godine 1941. kao "školski fotograf" seminara Max Reinhardt uspio je pohađati tehničku nastavu te je razvio doživotni interes za snimanje filmova. Haas je iskoristio veliku obiteljsku biblioteku, a također i muzeje i knjižnice u Beču. Proučavao je filozofiju i poeziju, što je učvrstilo njegovo uvjerenje o kreativnom potencijalu fotografije.Bondi, I., Biographical Essay , Ernst Haas Estate, preuzeto 7. lipnja 2017.
Knjiga A Poet’s Camera (1949.), koja kombinira poeziju s metaforičkim slikama umjetnika kao što su Edward Weston, bila je naročito važna za Haasov rani razvoj. Mnoge od njegovih prvih fotografija, - biljaka, vode i prirodnih oblika, - reflektiraju njezin utjecaj.
Nesiguran u smjer razvoja karijere, Haas je shvatio da mu fotografija može omogućiti i prihode i mogućnost da izrazi svoje ideje. Nabavio je svoju prvu kameru 1946., s 25 godina, razmijenivši komad margarina težine 20 funti za Rolleiflex na bečkom crnom tržištu. Kasnije je izjavio:
Nikad nisam želio biti fotograf. To je polako nastalo iz kompromisa dječaka koji je želio kombinirati dva cilja - istraživač ili slikar. Želio sam putovati, vidjeti i iskusiti. Koja je bolja profesija od one fotografa, skoro poput slikara u žurbi, shrvanog impresijama koje se stalno mijenjaju? Ali svi moji utjecaji na nadahnuće došli su većinom iz svih oblika umjetnosti, a ne iz fotografskih časopisa.Coleman, A.D., Painter in a Hurry: The Photography of Ernst Haas , Ernst Haas Estate, preuzeto 7. lipnja 2017.
Godine 1947. Haas je imao prvu izložbu u američkom Crvenom križu u Beču, gdje je vojnike honorarno podučavao fotografiji. U Zürichu je njegov portfolio zainteresirao Arnolda Küblera, urednika časopisa du. Nakon pregleda njegovih fotografija, Kübler je upoznao Haasa sa slikama poslijeratnog Berlina švicarskog fotografa Wernera Bischofa. Bischofove fotografije su za Haasa bile otkriće: inspiriran njima, počeo je razmatrati kako slika može istovremeno pričati priču i funkcionirati kao samostalno umjetničko djelo. Kada se vratio kući, slično je dokumentirao utjecaj rata u Beču, pristupajući gradu kao ozbiljan izvjestitelj s oštroumnim, ali suosjećajnim pogledom. Njegove fotografije prikazuju izdržljivost ljudskog duha usprkos devastiranom urbanom okružju.
Haasova fotografska snaga je brzo sazrijevala. Dobivao je zadatke od časopisa poput Heute, često radeći sa suradnicom i dopisnicom Inge Morath. Godine 1947., dok su tražili lokacije za modno snimanje, Haas i Morath su svjedočili iskrcavanju ratnih zarobljenika s vlaka te su počeli dokumentirati njihov dolazak. Haasove slike prikazuju iščekivanje i tugu ljudi koji traže svoje izgubljene rođake među preživjelima. Nastali fotografski fotoesej, Homecoming, izdan je u časopisima Heute i Life.
Magnum Photos Warren Trabant je pokazao ratnom fotografu Robertu Capi fotografije iz eseja Homecoming prije nego što su izdane. Nakon pregleda njegovog rada, Capa je pozvao mladog fotografa da dođe u Pariz i pridruži se međunarodnoj fotografskoj agenciji Magnum Photos, koja je tada postojala već dvije godine. Henri Cartier-Bresson, George Rodger, David Seymour, Werner Bischof i William Vandivert su već bili članovi.
U isto je vrijeme Haasu bio ponuđen posao stalnog fotografa u časopisu Life. Primoran da bira između dviju mogućnosti, odlučio je da ne želi ograničenja časopisa Life. Kao Magnumov fotograf, Haas bi imao autonomiju nad pričama koje bi odlučio ispričati i kuda bi putovao. Opisujući svoju odluku u pismu uredniku Lifea, Wilsonu Hicksu, Haas je napisao: "Ono što želim jest ostati slobodan, tako da mogu provesti svoje ideje... Mislim da nema puno urednika koji bi mi mogli dati zadatke koje zadajem sebi..."
Sjedinjene Američke Države Nakon zadataka u Beču i Londonu, Haas je započeo opsežan projekt o Americi. Tada je bilo teško dobiti vizu u SAD-u, no 1950. je Robert Capa imenovao Haasa potpredsjednikom Magnuma u Americi. Zahvaljujući tome, Haas je dobio potrebne dokumente, te je doputovao u New York u svibnju iste godine. Prve Haasove slike u Americi prikazuju imigrante koji dolaze na otok Ellis. Prikazao je ljude u tranziciji, koji dolaze na nepoznato mjesto i započinju novi život.
Prije Haasovog dolaska ulice New Yorka su već postale popularan subjekt za fotografe koji su željeli dokumentirati sve aspekte njegova života. Haasov pristup je bio manje direktan i konfrontacijski od njegovih suvremenika Lisette Model ili Williama Kleina. Kritičar A.D. Coleman: "[Haas] je bio liričar koji se bavio fotografskim ekvivalentom gestualnog crteža, koristeći fotografske efekte kao što su mekoća fokusa, selektivna dubinska oštrina, te preeksponiranost radi efekta."
Haas je nastavio putovati svijetom zbog posla, no ostatak života je proveo u New Yorku.
Časopis Life Godine 1952. Haas je putovao autostopom SAD-om do nacionalnog spomenika White Sands u Novom Meksiku, planirajući fotografirati Sjevernoameričke Indijance. Bio je očaran krajolikom i njegovim neobičnim bojama, koje su bile drugačije od bilo čega što je doživio ranije. Fotografirajući promjenjivo svjetlo i oblake tog velikog područja, Haas je također fotografirao simbole, lokalne detalje i turističke kuriozitete. Njegov fotoesej Land of Enchantment, koji je izdao Life na šest stranica, čitatelji su dobro prihvatili te je potaknuo časopis da ga angažira za drugi projekt. Prema spisateljici (i zaposlenici Magnuma) Inge Bondi, Haasova zapadnjačka kronika je bila prva velika priča koju je stvorio na temelju vlastitog instinkta i na svoj vlastiti financijski rizik.
Kad se vratio u New York, Haas je kupio film u boji da započne novi projekt u gradu. Eksperimentirao je s bojom već od 1949., ali to će biti njegova prva prilika da ozbiljno radi s nečim što je još uvijek bio rijedak i skup medij. Proveo je dva mjeseca fotografirajući New York, a fotografije koje je stvorio je objavio Life 1953. pod nazivom Images of a Magic City, na 24 stranice u dva broja. Prema kritičaru Andyju Grundbergu, te su slike "dovele fotografiju na teren apstraktnog ekspresionizma".Grundberg, A., Ernst Haas, photojournalist and innovator, is dead at 65, NY Times Obituaries, 14. rujna 1986.
Tehnika i inovacije u fotografiji u boji Iako je Haas nastavio koristiti crno-bijeli film većinu svoje karijere, film u boji i vizualno eksperimentiranje postalo je dio njegove filozofije. Često je koristio tehnike poput plitke dubinske oštrine, selektivnog fokusa i zamućenog kretanja da stvori izazovna, metaforička djela. Počelo ga je zanimati "transformiranje objekta iz onoga što jest u ono što želite da bude". Više od stvarnog mjesta, osobe ili objekta koje je prikazivao, Haas se nadao da će odraziti radost promatranja i ljudskog iskustva.
Haas je financirao svoj osobni rad komercijalno održivom novinskom fotografijom, oglašavanjem i promidžbenim fotografijama za filmove. Dok je bio na takvim zadacima, stvarao bi vlastite fotografije, prevodeći svoju strast za poeziju, glazbu, slikarstvo i pustolovinu u prikaz u boji. Sa stvorenom reputacijom je proputovao svijet, fotografirajući SAD, Europu, Južnu Afriku i Jugoistočnu Aziju.Ewing, W.A., Ernst Haas: Color Correction, 2011.
Kasnih 1940-ih Haas je prešao sa srednjeg formata Rolleiflex na manji, 35mm, kameru Leica s daljinomjerom, koju je dosljedno koristio do kraja karijere. Jednom kad je počeo fotografirati u boji, najčešće je koristio film Kodachrome, poznatom po bogatim zasićenim bojama. Za reprodukciju svojih fotografija Haas je koristio reljefni tisak gdjegod je bilo moguće. Skup, kompleksan proces koji se najčešće koristio u to vrijeme za oglašavanje dopuštao je veliku kontrolu nad nijansom i zasićenošću boje.
Kako je tehnologija fotografije u boji napredovala tijekom tog razdoblja, zanimanje publike za slike u boji je narastao. Mnogi časopisi koji su objavili Haasove fotografije, poput Lifea, poboljšali su kvalitetu reprodukcija u boji i sve više nastojali da uključe njegov rad u medij. Usprkos ovom napretku mnogi fotografi, kuratori i povjesničari su se isprva ustručavali da promatraju fotografiju u boji kao umjetnost zbog komercijalnog podrijetla tehnologije.
Vodstvo Magnuma Godine 1954. Robert Capa, Magnumov prvi predsjednik, poginuo je dok je izvještavao o Prvom indokineskom ratu.Davenport, A., The History of Photography: An Overview, New Mexico Press, 1991. Iste je godine Werner Bischof poginuo u prometnoj nesreći u Andama.Magnum Photos, Werner Bischof , preuzeto 8. lipnja 2017. Nakon njihovih smrti Magnumov odbor direktora je izabrao Haasa, te je on otputovao u Indokinu sam izvještavati o ratu.Magnum Photos, Consignment - Werner Bischof. 1916-1954, preuzeto 8. lipnja 2017.Haas, E., IndoChina, Vogue, svibanj 1954.