Daruvar (češki: Daruvar, mađarski: Daruvár, njemački: Daruwar, srpska ćirlica: Дарувар, latinski: Aquae Balissae) je grad u Hrvatskoj, i drugi najveći grad unutar Bjelovarsko-bilogorske županije. Prema popisu stanovništva provedenom 2011. godine Daruvar ima 11.633 stanovnika., dzs.hr, pristupljeno 14. studenog 2020.
Naziv Područje Daruvara dolazi u vlasništvo obitelji Janković koja dotadašnje hrvatsko ime Podborje mijenja u ime Daruvar. Jankovići su u svojem grbu imali prikaz ždrala, što na mađarskom odgovara riječi „daru” te bi u doslovnom prijevodu značilo Ždralovgrad. Smatra se da se naziv Daruvar ustalio između 1760. i 1765. godine.
Gradska naselja Grad Daruvar se sastoji od 9 naselja (stanje 2006.): Daruvar, Daruvarski Vinogradi, Doljani, Donji Daruvar, Gornji Daruvar, Lipovac Majur, Ljudevit Selo, Markovac i Vrbovac.
Zemljopis Daruvar se nalazi u zapadnom dijelu Slavonije. Udaljen je 125 km od glavnog grada Zagreba i oko 130 km od Osijeka. Smješten je u brežuljkastom predjelu podno planine Papuk, u Poilovskoj zaravni, na plodnim nanosima iz pleistocena.
Klima Daruvar ima umjereno kontinentalnu klimu. Ova vrsta klime karakterizira se kroz četiri različita godišnja doba, uključujući vruća ljeta, hladne zime i umjerene količine padalina tijekom cijele godine. Prosječna godišnja temperatura u Daruvaru iznosi oko . Tijekom ljetnih mjeseci, temperature često prelaze , dok zimi mogu pasti ispod , uz povremene snježne padaline. Grad također bilježi značajnu količinu oborina, u prosjeku oko 800 – godišnje, što doprinosi bujnoj vegetaciji i poljoprivrednoj produktivnosti regije. Klima u Daruvaru je pod utjecajem geografskog položaja, a okolna brda i šume igraju važnu ulogu u lokalnim vremenskim obrascima. Najviša maximalna dnevna temperatura izmjerena je 10. kolovoza 2017. i iznosi , dok je najmanja izmjerena 16. Siječnja 1963. i iznosi je .
Stanovništvo Ovaj grad, koji sam broji 8.567 stanovnika, a s okolicom 11.633 stanovnika, sa svih svojih 9 naselja u zadnjim godinama broji pad stanovništva, ali kroz povijest nije uvijek bilo tako. Gustoća naseljenosti grada Daruvara iznosi više od 100 stan/km2.
U zadnjih 30 godina je u cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji aktivan proces depopulacije. Ovaj je proces u ruralnim krajevima čak i izraženiji te da je taj proces intenzivniji u odnosu na ostatak države. U samom gradu Daruvaru se do čak 1991. godine bilježi pozitivno kretanje stanovništva, odnosno da se broj stanovnika povećava na navedenome području. Iako industrijalizacijom i deruralizacijom gradovi postaju sve naseljenija, nakon posljednjega popisa stanovništva (onoga u 2011. godini) u trendu je pad stanovništva. Tu tvrdnju potkrepljuje činjenica da su pojedina naselja depopularizirana do neprepoznatljivosti te su određena područja pusta. Naravno, riječ je o seoskim područjima.
Sastav stanovništva grada Daruvara: Hrvati: 7129 – 61,28 % Česi: 2485 – 21,36 % Srbi: 1429 – 12,27 % Ostali: 590 – 5,09 %
Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Daruvar, koja je imala sljedeći etnički sastav:
godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugoslaveni ostali 1991. 30.092 10.459 (34,75 %) 10.074 (33,47 %) 1653 (5,49 %) 7906 (26,27 %) 1981. 31.424 8907 (28,34 %) 9528 (30,32 %) 5766 (18,34 %) 7223 (22,98 %) 1971. 34.471 12.237 (35,49 %) 12.178 (35,32 %) 704 (2,04 %) 9352 (27,13 %) Do 1991. godine proces depopulacije u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji intenzivniji je od prosjeka Hrvatske. Međutim, samo gradsko naselje Daruvar bilježi povećani broj stanovnika, iako su ostala naselja bilježila pad broja stanovnika. Nakon popisa stanovništva iz 2011. godine, Daruvar bilježi pad broja stanovnika od 6,7 %.
Daruvar (naseljeno mjesto) 300px|minijatura|desno|Daruvarske toplice 2011. – 8567 2001. – 9815 1991. – 9748 (Hrvati – 3587, Srbi – 3083, Jugoslaveni – 806, ostali – 2272) 1981. – 9661 (Hrvati – 3185, Jugoslaveni – 2392, Srbi – 2375, ostali – 1709) 1971. – 8464 (Hrvati – 4081, Srbi – 2310, Jugoslaveni – 362, ostali – 1711)
Izvor CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
Uprava Daruvar ima status jedinice lokalne samouprave – jedan je od 128 gradova Hrvatske.http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127788.html Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 86/2006.)
Tijela Grada Daruvara su:
Gradsko Vijeće Gradonačelnik – Damir Lneniček (lipanj 2017.)
Povijest Antičko doba
Urbana povijest Daruvara seže dvije tisuće godina u prošlost kako potvrđuje rimski upravni status ovdašnjeg naselja starosjedilačkog naroda Jasa, smještenog pored ljekovitih geotermalnih izvora na prostoru Daruvarske kotline. Nalazi kamenih sjekira iz mlađeg kamenog doba potvrđuju da je kotlina bila nastanjena i ranije.
Narod Jasa (lat. Iassi; gr. Iassioi) u značenju Topličani" ili "Iscjelitelji" potpali su pod rimsku vlast u I. st. pr. Kr. nakon sloma Batonovog ustanka. Postoji mogućnost da su bili saveznici Rima te da su kao nagradu dobili svoju plemensku samoupravu pod imenom Res Publica Iasorum. U izvorima je sačuvano i jaško mjesno ime naselja kao Aquae Balissae ("Vrlo jaka sveta vrela"). Razvitak naselja i naseljavanje rimskih građana uvjetovalo je da car Hadrijan 124. godine naselju dodjeljuje prestižni status municipija, (Municipium Iasorum), čiji se teritorij radiusa cca. 50 km prostirao između obala rijeka Save na jugu te Drave na sjeveru. Gospodarski razvoj uvjetovalo je i termalno lječilište s tradicionalnim liječenjem ženskih bolesti i steriliteta, te povoljan prometni položaj na rimskim cestama Siscija – Mursa, Salona – Akvinkum i Sirmij – Petovij.
Prema sačuvanim natpisima, poznate Jaške "Iscjeliteljske Terme", (Thermae Iasorum) u provinciji Gornjoj Panoniji mogle su biti posječene od careva Hadrijana, Marka Aurelija, Komoda, Septimija Severa, Konstantina I. Velikog. Nalazi ukazuju da je u 'Aquae Balissae' postojao forum ukrašen carskim konjaničkim brončanim kipovima i statuama, Jupiterov hram, termalni kompleks sa Silvanovim hramom. Moguće je da se ovdje nalazio i manji amfiteatar. Najpoznatiji arheološki nalazi iz Daruvara su zvonoliki mrežasti diatretni pehar, danas izložen u Kunsthistorisches Museum u Beču i fragmenti (kopito, dio trbuha i repa) brončane konjaničke statute cara Gordijana III. natprirodne veličine.
Srednji vijek desno|300px|mini|Crtež srednjovjekovnog dvorca ”Dobra Kuća“ na području Daruvara
Nakon pomicanja uzrokovanih velikom seobama naroda (4. – 7. stoljeće.) od 11. je stoljeća ovo područje pripadalo srednjovjekovnoj Zagrebačkoj biskupiji i Križevačkoj županiji. U Daruvarskoj kotlini, na brežuljku Stari Slavik iznad geotermalnih izvora plemići Nelipići od Dobre Kuće podižu svoju utvrdu Kamengrad (Kuwar). Položaj, promet, plodno tlo, ugodna klima kao i već tisućljeće ranije tada poznati ljekoviti izvori omogućili su na prostoru kotline razvoj četiri srednjovjekovna trgovišta -- Toplice, Četvrtkovac, Dimičkovine i Podborje s franjevačkim samostanom Svetog Kralja Ladislava. Tradicionalno liječenje toplom vodom nastavljeno je i u srednjem vijeku. Tri crkve Blažene Djevice Marije ukazuju da se topla voda naročito cijenila kao i u prapovijesti i rimskom dobu u tretmanu izlječenje ženske neplodnosti
Kasniji razvoj Daruvarsko područje je izuzetno bogato srednjovjekovnim spomenicima kulture. Dobra Kuća, Stupčanica, Kristalovac, Vojk-Kerestur, Sv.Duh, Pavlovina, Petrovina, Bagenovac, Sirač i Željnak su samo neki od dvoraca hrvatskog plemstva. O bogatom crkveno-kulturnom životu pored franjevačkog samostana u Podborju svjedoče samostani kao sto su benediktinski Sv. Margarete, pavlinski Sv. Ane i augustinski Sv. Tri Kralja u mjestima Bijela, Vrijeska i Sređani kao i egzistencija 22 srednjovjekovne župe. Provale i osvajanja Turaka sredinom 16. st. prekidaju razvoj područja. Franjevački samostan Sv. kralja Ladislava u Podborju je u to doba bio pretvoren je u tursku pograničnu tvrđavu. Naseljavaju se pravoslavni Vlasi kao čuvari Habsburške Monarhije pred Turskim carstvom, (Vojna krajina i Banska Hrvatska), zapadno odavde. Prostor trgovišta Toplica s crkvom Blažene Djevice Marije pored geotermalnih vrela, za vrijeme Turaka je bio poznat kao Ilidža.
Nakon izgona Turaka u 1699. područje pada pod upravu bečke dvorske komore do 1745., kada vlastelinstva Podborje, Sirač i Pakrac kupuje grof pl. Antun Janković Daruvarski. Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskom jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema prelijepom dvorcu koji je grof započeo graditi u 1771. Hrvatsko narodno ime Podborje ostaje u upotrebi sve do sredine 20. stoljeća kao dodatak uz imena susjednih naselja kao Batinjani Podborski, Vrbovac Podborski, Doljani Podborski, Podborski Kravjak.
Gospodarski i kulturni razvoj desno|300px|mini|Julijev park kraj Daruvarskih toplica S ciljem gospodarskog razvoja dinastija Jankovića naseljava svoje posjede poljoprivrednicima i obrtnicima iz ostatka Hrvatske, iz Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske tako je prostor, rijetko naseljen od ratova s Turcima ponovno napučeni. Doseljenicima s iskustvom u poljodjelstvu, obrtu i trgovini je obećana zemlja za kultivaciju te materija za izgradnju kuća. Izgradnjom prvih gradskih kupki u (1772.) Jankovići su zacrtali jednu od osnovnih funkcija grada Daruvara danas a to je—termalnog lječilišta. Kasniji grof Julije Janković, (1820. – 1904.), mecena je Ilirskog preporoda te mnogih hrvatskih ustanova nastalih za i nakon vremena Bachovog apsolutizma i kasnije. Potpomogao je gradnju HAZU, (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) Narodnog muzeja, spomenika banu Jelačiću, osnivač je mnogih humanitarnih i prosvjetnih zaklada, osobito u Požeškoj županiji gdje je djelovao na promicanju školstva i narodnog zdravlja. 1821. godine daruvarska župa u spisima ima zabilježeno da su u Daruvaru bile 42 kuće i ukupno 263 stanovnika, od čega 163 rimokatolika, 80 grčkoistočnjaka (pravoslavnih) i 20 židovske vjere.Zbornik Janković br. 2 (2017) Vjenceslav Herout: Doprinos Židova i obitelji Gross razvoju Daruvara prema rukopisu Ezre Ukrainčika, str. 94-95
Nakon edikta o toleranciji iz 1781. godine od strane cara Josipa II., Židovi su imali poboljšan život u Habsburškoj monarhiji. Ovim dokumentom su dobili bolju ravnopravnost i samu mogućnost ostanka u Monarhiji. Krajem 18. st. sve više naroda počinje naseljavati prostor današnjeg Daruvara. Početkom 19.st. doseljavaju se na prostor Daruvara prvi Židovi, koji su obrtnici i trgovci. Nedugo nakon toga Daruvar 1837. godine dobiva status trgovišta, putem „Povelje vašarske“. Također, 1885. godine ovaj grad dobiva i svoju prugu: Barcs – Virovitica – Daruvar pomoću koje se potaknuo gospodarski razvoj te samo doseljavanje Židova na ovaj prostor.
Židovi počinju graditi svoje sinagoge, groblja i slično. Trgovina, bankarstvo i obrt su najveće djelatnosti kojima se bave. Između dva svjetska rata upravo oni postaju nositelji razvoja grada i doprinose društvenom i gospodarskom usponu.
Pridošli Židovi većinom su došli iz zapadnih ugarskih županija. Židovi su 1860-ih imali svoju općinu ali se ne zna kad je osnovana. Od 1860. gradili su sinagogu i osnovali su groblje. Do 1860. bogoslužje su vršili u kupališnoj zgradi u dvjema sobama koje im je za to ustupio grof Janković. 1860. Julije Janković darovao je mjesnoj židovskoj općini zemljište za groblje. Sinagoga je posvećena 1872. kad je doselila obitelj rabina iz Brašova. 300px|minijatura|lijevo|Švicarska vila