U psihologiji, stres predstavlja psihofizičku reakciju organizma na unutrašnje ili vanjske zahtjeve, promjene ili događaje koje osoba procjenjuje kao izazovne, prijeteće ili koje premašuju njezine sposobnosti prilagođavanja i suočavanja. Očituje se kao stanje emocionalne napetosti, psihičke i tjelesne pobuđenosti te uključuje niz fizioloških, kognitivnih, emocionalnih i bihevioralnih promjena kojima se organizam nastoji prilagoditi novonastaloj situaciji.
Stres je prirodan i neizbježan dio života, a njegov efekat zavisi od intenziteta, trajanja i načina na koji ga pojedinac doživljava. Umjeren nivo stresa može imati pozitivan efekat jer podstiče prilagođavanje, povećava budnost organizma, motivaciju i uspješnost u izvršavanju zadataka. Nasuprot tome, dugotrajan ili izrazito intenzivan stres može narušiti fizičko i mentalno zdravlje te povećati rizik od razvoja brojnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, čir na želucu i mentalne poremećaje poput depresije.
Etimologija
Riječ stres preuzeta je iz engleske riječi stress, koja znači "pritisak", "naprezanje", "opterećenje" ili "sila koja djeluje na neko tijelo". Engleska riječ nastala je u oko 1300. djelomično skraćivanjem riječi distress, a djelomično iz starofrancuskog oblika estrece ("stisnutost", "uskost", "ugnjetavanje"). Ovi oblici vode porijeklo od vulgarnolatinskog strictia, odnosno od latinskog glagola stringere ("stegnuti", "zategnuti", "stisnuti") i njegovog participa strictus.
U naučnoj terminologiji riječ stress prvobitno se koristila u fizici i mehanici za označavanje unutrašnjeg naprezanja materijala izloženog vanjskoj sili. Tokom 20. vijeka termin je prenesen u biologiju, medicinu i psihologiju, gdje označava psihofizičku reakciju organizma na podražaje koji narušavaju njegovu ravnotežu i zahtijevaju prilagođavanje.
Reference
Dodatna literatura
Kategorija:Psihološki stres Kategorija:Zdravstvena psihologija