Admeta (, "neprekinuti", "odzvan" ili "nepromijenjen"Kerenyi, p. 41.) u grčkoj mitologiji bila je boginja kišnih oluja i jedna od 3.000 Okeanida, kćeri Titana Okeana i njegove supruge Tetide.Hesiod, Theogony 349 & 362–366; Hyginus, Fabulae Preface. Braća su joj bili riječni bogovi, njih 3.000. Možda je bila nimfa planinskog potoka, ili oblaka i kiše. Postoje mišljenja da je bila i boginja neudatih djevojaka, dopunjavajući i suprotstavljajući se svojoj sestri Zeuks koja predstavlja bračni jaram. Uran i Geja su joj bili baka i djed i po ocu i po majci.
Ime Admete/Admeta bilo je ženski oblik Admetusa. Zajedno sa svojim drugim sestrama, Admeta je bila jedna od pratilja Perzefone na Siciliji kada je bog Had oteo Demetrinu kćer.Homerske himne Demetri 421 Higin je spominje u predgovoru svg Priručnika kao Admetus, stavljajući je kao Pontovu i Talasinu sestru.
Hesiod je spominje u svojoj Teogoniji, u stihu 349.
Reference
Izvori Bell, Robert E., Women of Classical Mythology: A Biographical Dictionary. ABC-Clio. 1991. . Gaius Julius Hyginus, Fabulae from The Myths of Hyginus translated and edited by Mary Grant. University of Kansas Publications in Humanistic Studies. Online version at the Topos Text Project. Hesiod, Theogony from The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White, Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website. The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White. Homeric Hymns. Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914. Online version at the Perseus Digital Library. Kerényi, Carl, The Gods of the Greeks, Thames and Hudson, London, 1951.
Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Okeanide