Muzej (od starogrčkog . μουσείο[ν], musío - sjedište Muza) je ustanova posvećena izlaganju i očuvanju kulturno značajnih predmeta. Mnogi muzeji imaju izložbe ovih predmeta koje su javno izložene, a neki imaju privatne kolekcije koje koriste istraživači i stručnjaci. U poređenju sa bibliotekom, muzej ima mnogo širi spektar predmeta i obično se fokusira na određenu temu kao što su umjetnost, nauka, prirodna historija, lokalna historija i druge teme. Javni muzeji u kojima se održavaju izložbe i interaktivne demonstracije često se smatraju turističkim atrakcijama, a mnogi muzeji privlače veliki broj posjetitelja izvan zemlje domaćina, a najposjećeniji muzeji na svijetu redovito privlače milijune posjetitelja godišnje.
Dijele se na: naučne (arheološki, historijski, etnografski, prirodoslovni, tehnički, vojni, kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.) i umjetničke (koji sadrže zbirke slika, skulptura, grafika i objekata primijenjene umjetnosti).
Po karakteru, strukturi i teritorijalnoj kompetenciji na državne, zemaljske, pokrajinske, gradske i zavičajne. Često se upotrebljavaju i nazivi umjetnička galerija (za veće zbirke slika i skulptura) i kabinet (za zbirke grafika, novaca i medalja).
Prvi muzej pojavljuje se u helenističkoj Aleksandriji, a današnji tip zbirke umjetnina i rijetkosti u doba renesanse u Italiji. I crkvene riznice imat će značajnu ulogu u sakupljanju i čuvanju vrijednih predmeta od srednjeg vijeka pa sve do danas. Iz renesansnih zbirki razvit će se muzeji i galerije. Od vremena Francuske revolucije muzeji se otvaraju javnosti (1793. godine Louvre je postao prvi nacionalni muzej u Evropi i od njegovog otvaranja kraljevske zbirke Louvrea postaju dostupne široj javnosti.), u 19. vijeku većinom dobijaju vlastite zgrade, prilagođene vlastitoj namjeni, a u 20. vijeku ustaljuju se principi za savremenu muzejsku arhitekturu.
Osim izložbenih prostorija muzej ima spremišta (čitav se inventar rijetko izlaže), prostorije za restauriranje i prepariranje muzejskih predmeta, fotografski laboratorij, prostorije za stručno osoblje, s inventarima i bibliotekom. U Drugom svjetskom ratu i drugim ratovima mnoštvo muzeja je uništeno.
Od osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1888. godine počinje sistematski muzeološki rad u Bosni i Hercegovini.
Nauka koja proučava ciljeve i principe rada muzeja naziva se muzeologija. Dijeli se na opću i specijaliziranu muzeologiju. Historija muzeja predstavlja uvod u opću muzeologiju. mini|Dvorana Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Engleska mini|Ulaz u Muzej Međimurja u Čakovcu, Hrvatska
Svrha
Svrha modernih muzeja je prikupljanje, čuvanje, tumačenje i izlaganje predmeta od umjetničkog, kulturnog ili naučnog značaja za proučavanje i obrazovanje javnosti. Za gradske čelnike, aktivna muzejska zajednica može se vidjeti kao mjerilo kulturnog ili ekonomskog zdravlja grada i način da se poveća sofisticiranost njegovih stanovnika. Za muzejske profesionalce, muzej se može smatrati načinom za edukaciju javnosti o misiji muzeja, kao što su građanska prava ili zaštita životne sredine. Muzeji su, prije svega, skladišta znanja. Godine 1829. James Smithson je u zavještanju kojim je finansirao Smithsonian Institution naveo da želi osnovati instituciju "za povećanje i širenje znanja".
Prirodnjački muzeji u kasnom 19. vijeku su ilustrovali naučnu želju za klasifikacijom života i za tumačenjima svijeta. Svrha je bila prikupljanje svih primjera za svaku oblast znanja za istraživanje i prikaz. Kako su američki koledži rasli u 19. vijeku, razvili su sopstvene zbirke prirodne historije za upotrebu svojih studenata. Do posljednje četvrtine 19. stoljeća, naučna istraživanja na univerzitetima su se pomjerila prema biološkim istraživanjima na ćelijskom nivou, a vrhunska istraživanja su se preselila iz muzeja u univerzitetske laboratorije.Steven Conn,"Museums and American Intellectual Life, 1876–1926", 1998, The University of Chicago Press, 65. Iako se mnogi veliki muzeji, kao što je Smithsonian Institution, još uvijek poštuju kao istraživački centri, istraživanje više nije glavna svrha većine muzeja. Iako je u toku debata o svrhama interpretacije muzejske zbirke, postojala je dosljedna misija zaštite i očuvanja kulturnih artefakata za buduće generacije. Mnogo pažnje, stručnosti i troškova ulaže se u napore očuvanja kako bi se usporilo raspadanje starih dokumenata, artefakata, umjetničkih djela i zgrada. Svi muzeji prikazuju predmete koji su važni za kulturu. Kao što piše historičar Steven Conn: "Vidjeti samu stvar, vlastitim očima i na javnom mjestu, okružen drugim ljudima koji imaju neku verziju istog iskustva, može biti očaravajuće."Steven Conn, "Museums and American Intellectual Life, 1876–1926", 1998, The University of Chicago Press, 262.
Namjena muzeja varira od institucije do institucije. Neki favorizuju obrazovanje nego očuvanje, ili obrnuto. Na primjer, 1970-ih Kanadski muzej nauke i tehnologije davao je prednost obrazovanju u odnosu na očuvanje svojih predmeta. Prikazivali su objekte kao i njihove funkcije. Na jednoj izložbi nalazila se historijska štamparska mašina koju je jedan član osoblja koristio s posjetiocima da kreiraju muzejske uspomene.Babian, Sharon, CSTM: A History of the Canada Science and Technology Museum, str. 42–45 Neki muzeji nastoje doseći široku publiku, kao što su nacionalni ili državni muzeji, dok drugi imaju specifičnu publiku, poput lokalnih historijskih organizacija. Uopšteno govoreći, muzeji prikupljaju predmete od značaja koji su u skladu s njihovom misijom za konzervaciju i izlaganje. Osim pitanja provenijencije i konzervacije, muzeji uzimaju u obzir nekadašnju upotrebu i status predmeta. Na primjer, sa vjerskim ili svetim predmetima se rukuje u skladu s kulturnim pravilima. Židovski predmeti koji sadrže Božje ime ne smiju se odbaciti, već ih treba zakopati.
Iako većina muzeja ne dozvoljava fizički kontakt sa povezanim artefaktima, postoje neki koji su interaktivni i potiču praktičniji pristup. 2009, palata Hampton Court, palata Henrija VIII, u Engleskoj je otvorila prostoriju za vijeće za širu javnost kako bi stvorila interaktivno okruženje za posjetioce. Međutim, umjesto da dozvoli posjetiteljima da rukuju predmetima starim 500 godina, muzej je napravio replike, kao i replike kostima. Svakodnevne aktivnosti, historijska odjeća, pa čak i promjene temperature uranjaju posjetitelja u utisak o tome kakav je život Tudora mogao biti.Lipschomb, Suzannah, "Historical Authenticity and Interpretive Strategy at Hampton Court Palace", The Public Historian 32, no.3, august 2010, str. 98–119.
Definicije
Glavne profesionalne organizacije iz cijelog svijeta nude definicije o tome što čini muzej i njihovu svrhu. Zajedničke teme u svim definicijama su javno dobro i briga, očuvanje i tumačenje zbirki.
Trenutna definicija muzeja Međunarodnog vijeća muzeja (usvojena 2022.):
Definicija Kanadskog muzejskog udruženja:
Definicija Udruženja muzeja Ujedinjenog Kraljevstva:
Iako Američka alijansa muzeja nema takvu definiciju, njihova lista kriterija za akreditaciju za učešće u njihovom programu akreditacije kaže da muzej mora:
Osim toga, postoji zakonska definicija muzeja u zakonodavstvu Sjedinjenih Država koja ovlašćuje osnivanje Instituta za muzejske i bibliotečke usluge:
Planiranje
Dizajn muzeja se razvijao kroz historiju. Međutim, planiranje muzeja uključuje planiranje stvarne misije muzeja zajedno s planiranjem prostora u kojem će biti smještena zbirka muzeja. Planiranje muzeja ima svoje početke od osnivača muzeja i bibliotekara John Cotton Dana. Dana je detaljno opisao proces osnivanja Muzeja Newark u nizu knjiga početkom 20. stoljeća kako bi drugi osnivači muzeja mogli planirati svoje muzeje. Dana je predložio da potencijalni osnivači muzeja prvo formiraju komitet i da se obrate zajednici radi inputa o tome šta bi muzej trebao obezbijediti ili učiniti za zajednicu.Dana, John Cotton. The New Museum (Woodstock, VT: The Elm Tree Press, 1917), 25. Prema Dani, muzeje treba planirati prema potrebama zajednice:
Način na koji su muzeji planirani i dizajnirani prema tome koje zbirke imaju, ali općenito se pridržavaju planiranja prostora koji je lako dostupan javnosti i koji lako prikazuje odabrane predmete. Ovi elementi planiranja vuku korijene od Johna Cotton Dana, koji je bio uznemiren zbog historijskog smještaja muzeja izvan gradova, iu područjima koja nisu bila lako dostupna javnosti, u sumornim zgradama evropskog stila.Dana, John Cotton. The Gloom of the Museum. (Woodstock, VT: The Elm Tree Press, 1917), 12.
Pitanja pristupačnosti nastavljaju se do danas. Mnogi muzeji nastoje da svoje zgrade, programe, ideje i kolekcije učine dostupnijim javnosti nego u prošlosti. Ne sudjeluje svaki muzej u ovom trendu, ali čini se da je to putanja muzeja u dvadeset prvom stoljeću s naglaskom na inkluzivnosti. Jedan od pionirskih načina na koji muzeji pokušavaju da svoje kolekcije učine dostupnijim je otvaranje skladišta. Većina muzejske zbirke obično je zaključana na sigurnoj lokaciji kako bi se sačuvala, ali rezultat je da većina ljudi nikada ne vidi veliki dio zbirki. Centar za američku umjetnost Luce u Bruklinskom muzeju praktikuje otvoreno skladište gdje javnost može vidjeti predmete koji nisu izloženi, iako uz minimalnu interpretaciju. Praksa otvorenog skladištenja dio je tekuće debate u muzejskom polju o ulozi koju predmeti igraju i o tome koliko bi trebali biti dostupni.
Što se tiče modernih muzeja, interpretativni muzeji, za razliku od muzeja umjetnosti, imaju misiju koja odražava kustosko vođenje kroz predmet koji sada uključuje sadržaj u obliku slika, audio i vizualnih efekata i interaktivnih eksponata. Stvaranje muzeja počinje muzejskim planom, kreiranim kroz proces planiranja muzeja. Proces uključuje identifikaciju vizije muzeja i resursa, organizacije i iskustava potrebnih za realizaciju te vizije. Studija izvodljivosti, analiza uporedivih objekata i interpretativni plan izrađuju se kao dio procesa planiranja muzeja.
Neka muzejska iskustva imaju vrlo malo ili nimalo artefakata i ne zovu se nužno muzejima, a njihova misija to odražava; opservatorija Griffith u Los Angelesu i Nacionalni ustavni centar u Filadelfiji, koji su značajni primjeri gdje postoji malo artefakata, ali se pričaju snažne, nezaboravne priče ili se informacije tumače. Nasuprot tome, Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država u Washingtonu, D.C. koristi mnoge artefakte u svojim izložbama.
Muzeji su postavljeni na specifičan način iz određenog razloga i svaka osoba koja uđe na vrata muzeja vidjet će njegovu zbirku potpuno drugačije nego osoba iza njih - to je ono što muzeje čini fascinantnim jer su različito predstavljeni svakom pojedincu.
Finansijska upotreba