Kuči (crnogorski: Кучи, Kuči; albanski: Kuçi, ) su plemealbanskog porijekla, historijski smješteno u današnjoj centralnoj i istočnoj Crnoj Gori (regija Brda), sjeveroistočno od Podgorice, a prostire se duž granice s Albanijom. Procesi slavizacije tokom osmanskog perioda i kasnije omogućili su etno-jezičke promjene unutar velikog dijela zajednice. Zbog toga se pripadnici Kuča danas najvećim dijelom izjašnjavaju kao Crnogorci i Srbi, dok se manjina i dalje izjašnjava kao Albanci. U drugim područjima, poput Sandžaka, mnogi muslimanski potomci Kuča danas se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Genetsko testiranje pojedinačnih porodičnih loza unutar plemena, uključujući grane danas naseljene u Sandžaku, dodatno je identifikovalo očinske (Y-DNK) loze koje odstupaju od dominantne haplogrupe plemena — nalaz koji je detaljnije obrađen u nastavku (vidi odjeljak "Genetika").
Kuči se prvi put spominju u historijskim izvorima 1330. godine, kao bratstvo iz albanskog katuna u blizini Skadarskog jezera, pod jurisdikcijom manastira Visoki Dečani. Sama regija prvi put se spominje 1485. kao nahija Skadarskog sandžaka. Tokom vremena, nekoliko talasa doseljenika naselilo je regiju i formiralo historijsku zajednicu Kuča. Regija je poznata po otporu osmanskoj vlasti i po ključnoj ulozi u stvaranju moderne Crne Gore. Sve do 17. vijeka, kučka oblast bila je podjednako pravoslavna i katolička. Danas je pretežno pravoslavna, izuzev katoličke zajednice u Koji. Prelasci na islam bilježe se već od 1485. U 17. i 18. vijeku, dobrovoljno i nedobrovoljno, mnogi pripadnici plemena počeli su se naseljavati u Plavu-Gusinju, Rožajama i širem području Sandžaka. Mnogi njihovi potomci danas se izjašnjavaju kao muslimani Bošnjaci.
Historija naroda Kuča odražava raznolikost ovog prostora i njegov položaj na raskrsnici različitih kultura i religija. Uz Marka Miljanova (1833–1901), crnogorskog narodnog heroja koji je predvodio pleme u crnogorsko-osmanskim ratovima 1861–62. i 1876–78, potomci Kuča uključuju i Jakupa Ferrija (1832–1879), albanskog narodnog heroja koji se borio protiv Miljanovljeve aneksije njegove domovine, Plava, Crnoj Gori. Savremene ličnosti uključuju Momira Bulatovića, crnogorskog političara i prvog predsjednika Republike Crne Gore, te Fahrudina Radončića, bošnjačkog političara i bivšeg ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine.
Ime
Potvrde Ime se javlja na više albanskih naseljenih područja, uključujući toponime u Skadru, Tirani, Beratu, Vlori i Korči, kao i antroponime i toponime kod srednjovjekovnih albanskih zajednica na Peloponezu — na primjer, selo Kuçi (danas Chelidoni, poznato do 1955. kao Koutsi) zabilježeno je kao albansko naselje (cemā'at-i Arnavudān) između 1460. i 1463. Prema Giuseppeu Valentiniju, i arbereško prezime Cuccia direktno odgovara plemenskom imenu Kuča. Valentini dalje povezuje albanske Kuçi iz srednjovjekovne Grčke, navodeći da sicilijansko-arbereška porodica Cuccia potiče od izvjesnog Pietra Cuccije, koji je stigao iz Grčke 1467. Prezime se javlja najmanje 19 puta među albanskim stradiotima zabilježenim između 1482. i 1547, a Valentini navodi i razne toponime povezane s plemenskim imenom širom Albanije i arvanitskih naselja u Grčkoj. Prema predanju plemena Beriša, Stari Kuči nazivaju se Berisha i Kuq (Crvena Beriša), za razliku od Berisha i Bardh (Bijela Beriša), naziva koji se koristi za Berišu iz Pukë, Mërturi i dio Pipera koji svoje porijeklo vezuje za Berišu.
Etimologija Etimologija imena Kuči (albanski: Kuçi) nije razjašnjena.
Mnogi naučnici prihvataju stav da ime potiče od albanskog "kuq" (gegijski albanski , "kuç" u albanskom alfabetu) — crveno, u krajnjoj liniji od latinskog "coccaeus", uz albanske glasovne promjene. Ovu tezu prvi je iznio Gustav Meyer, a prihvatili su je Pavle Ivić, Petar Šimunović i mnogi drugi. Zagovornici ove teze ističu da je ona u skladu s gegijskim izgovorom osnovne riječi, budući da gegijski dijalekat — historijski govoren upravo u kontaktnoj zoni Skadar–Crna Gora, iz koje potiče osnivačko bratstvo plemena — izgovara "kuq" kao "kuç" (približno "kuč"), oblik vrlo blizak zabilježenom plemenskom imenu.
Alternativne etimologije iz albanskih izvora uključuju "kuç" ("štene, psić"), koju predlaže Biris (1998), i "kuci" ("mjesto na velikoj nadmorskoj visini, vrh, strma stijena"), koju predlažu Sarris (1928) i Fourikis (1929). Stanišić predlaže izvedenicu od rumunskog "cuci" ("brda"), iz sličnog izvora kao albansko "kuci". Idriz Ajeti i Eqrem Çabej smatrali su "kuq" malo vjerovatnim i predložili izvedenicu od "kuç" ("zemljani lonac", figurativno "dolina") kao geografsku odrednicu za stanovnike doline, budući da je ime rasprostranjeno među albanofonim skupinama.
Aleksandar Loma ukazuje na moguću, iako nejasnu, vezu s toponimom "Kučevo", za koji predlaže niz slavenskih (npr. *"kučь" u značenju "bukavac", *"kuti" u značenju "kovati") i neslavenskih etimologija, kao i veze s poljskim toponimima "Kucz" i "Kuczów". Srpski i crnogorski autori dodatno su ukazivali na široku rasprostranjenost korijena "Kuč"/"Kuć" u južnoslavenskoj i poljskoj toponimiji i antroponimiji (npr. "Kučići", "Kučine", "Kučajna", "Kučevo", te poljsko prezime "Kuć", zabilježeno od 1391. godine), tvrdeći da sama učestalost ovog korijena u isključivo slavenskim govornim sredinama, bez ikakve albanske jezičke veze, oslabljuje tezu da je albansko "kuq" jedino ili najvjerovatnije porijeklo plemenskog imena, nasuprot mogućnosti da je riječ o kasnijoj narodnoj reinterpretaciji već postojećeg slavenskog toponima. Ipak, glavna struja historijske lingvistike i dalje tretira albansku izvedenicu kao najbolje potkrijepljenu etimologiju, na osnovu potvrđenog albanofonog porijekla plemena u 14. i 15. vijeku (vidi odjeljak "Porijeklo").
Geografija thumb|300px|Karta Kuča (žutom bojom) krajem 19. vijeka Kučka regija nalazi se u okviru opštine Podgorica i obuhvata gotovo cijeli istočni dio Podgorice, izuzev Koćija, koji pripada opštini Tuzi. Nezvanični centar Kuča je selo Ubli, koje je prema popisu iz 2011. imalo 227 stanovnika, a u kojem se nalazi nekoliko ustanova poput doma kulture, osnovne škole "Đoko Prelević", bolnice, policijske stanice i nekadašnje tekstilne fabrike. Ubli se nalazi u Gornjim Kučima i obuhvata sela Prelevići, Pavićevići, Živkovići, Kostrovići i Rajovići. Ostala sela Gornjih Kuča su Medun, Orahovo, Bezjovo, Cvilin, Fundina, Koći, Kržanja, Kosor, Liješta, Dučići, Vrbica, Donje Stravče, Gornje Stravče, Zaugao, Brskut, Zagreda, Momče, Ubalac i Raći. Donji Kuči obuhvataju Doljane, Murtovinu, Staru Zlaticu i Zlaticu.
Kučka regija se dijeli na dvije glavne historijske podregije: Stari Kuči ("Starokuči"), pravoslavno bratstvo, koje slavi Mitrovdan. Drekalovići ("Novokuči"), pravoslavno bratstvo, koje slavi Nikoljdan.
Dijelom šire kučke regije smatra se i područje Koje, katoličkog albanskog plemena. Ono je postalo dio Crne Gore 1880. i obuhvata naselja Koći i Fundina. Regija Koje nalazi se između Trieshija na jugu i Kuča u užem smislu na sjeveru. Stanovnici Koje nazivaju se "Kojanë".
Neka sela se nalaze između kučkih podregija — na primjer, selo Orahovo nalazi se između Starih Kuča i Koje. Druga naselja koja su nekada pripadala jednoj kučkoj podregiji vremenom su prešla u druge regije.
Historija Porijeklo thumb|300px|Selo Kuç, Skadar, Albanija, 1416–1417. Albanskog porijekla, Kuči su prošli kroz postepen proces kulturne integracije u susjedno slavensko stanovništvo.Robert Elsie (2015), The Tribes of Albania: History, Society and Culture, Bloomsbury Publishing, str. 3: "Danas slavenofoni Kuči iz Crne Gore, na primjer, prvobitno su bili albanofoni."Curtis, Matthew C. (2012), "Slavic-Albanian Language Contact, Convergence, and Coexistence", doktorska disertacija, Ohio State University, str. 38, 112: "poznato je da su pojedina plemena (npr. Piperi i Kuči) prešla iz mješovitog albansko-slavenskog govornog sastava u isključivo slavenski."
Kuči se prvi put spominju 1330. godine, u drugoj i trećoj povelji Dečanskih hrisovulja. Tu se spominje izvjesni "Petar Kuč" (albanski: "Pjetër Kuçi"), pripadnik albanskog katuna, smatran vođom kučkog bratstva. Za razliku od vlaških katuna pomenutih u poveljama, nije naznačena lokacija albanskog katuna, no Branislav Đurđev je pretpostavio da se nalazio u Zeti.
Kuči se ponovo spominju u mletačkom katastru Skadra iz 1416–1417, gdje je selo "Kuç" ("Kuč") zabilježeno kao malo naselje od osam domaćinstava u blizini samog grada, na čelu s izvjesnim "Jon Nadom". Dva druga domaćinstva vode sinovi Nenada — Gjergj ("Giergi" u originalnom dokumentu) i Lazër ("Lazzaro"). Izvjesni "Jon Progani" bio je oženjen sa "Nesom" (deminutiv imena Nenada); njegov sin, Gjin Progani, također je bio glava domaćinstva, kao i "Jon Serapa", "Gjergj Tina" i "Pali Samrishi". Plaćali su po jedan dukat poreza po domaćinstvu mletačkom upravitelju Skadra. Pripadnici ovog bratstva živjeli su i u drugim selima, poput Šurdanija, gdje je tri od šest domaćinstava bilo kučkog porijekla. Prostor na istočnoj obali Skadarskog jezera i zetske župe postali su teritorija na koju su se Kuči, zajedno s drugim zajednicama poput Bitidosa i Bušatlija, kasnije doselili.
Godine 1455, Kuči — za koje pojedini naučnici pretpostavljaju da se u tom trenutku još nisu potpuno teritorijalno formirali kao pleme — učestvovali su u zboru zajedno s 50 drugih plemena Gornje Zete. Kao rezultat ovog zbora, gospodar Zete Stefan Crnojević dobio je saglasnost i ovlaštenje da potpiše ugovor s Mletačkom Republikom, kojim je Zeta stavljena pod mletačku jurisdikciju, pod uslovom da mitropolit Zete ne bude podređen Katoličkoj crkvi.
Osmanski period U osmanskom defteru Skadarskog sandžaka iz 1485. godine, Kuči se prvi put spominju kao nahija na svojoj današnjoj lokaciji. U tom trenutku, nahija Kuči obuhvatala je zajednice koje su kasnije formirale dvije različite administrativne jedinice i bajrake: Kuči i Triepshi. Ukupan broj domaćinstava u osam naselja nahije bio je 253: Pantalesh (110), Brokina (12), Bardhani (25), Radona (55), Bankeq (11), Stani (24), Bytidosi (11), Llazorçi (5). Llazorçi je bilo naselje drugog, manjeg plemena, Lazorija, koji se 1330. spominju kao dio albanskog katuna. Do 1485. preselili su se sjevernije s kučkim bratstvima. Bankeq i dio Bytidosa vezani su za historijsku regiju Triepshi. U pogledu antroponimije, stanovništvo je pokazivalo suživot albanskih i slavenskih imena: od 253 domaćinstva, 105 glava domaćinstava nosilo je albanska imena, 53 mješovita albansko-slavenska imena, a 91 slavenska imena. Oko dvije trećine slavenske antroponimije (59 domaćinstava) bilo je koncentrisano u dva naselja, Radoni i Staniju. Radona je imala i oko petinu mješovite slavensko-pravoslavno-albanske antroponimije, a bila je i jedino naselje Kuča u kojem su 1485. živjeli muslimanski preobraćenici (5 od 55 domaćinstava) — među najranije zabilježenim muslimanskim prisustvom bilo gdje na kučkoj teritoriji.
U defteru iz 1497. zabilježeno je 338 domaćinstava u jedanaest naselja, uključujući nova ili preimenovana naselja poput Pavlovića, Petrovića, Lješovića (Leshoviq), Lopara, Banjovića i Koćija (Koja). Ovo povećanje od 85 domaćinstava u samo nekoliko godina predstavlja talas izbjeglica i drugih zajednica koje su se naselile u oblasti dok su Osmanlije učvršćivale svoju vlast. Pavlovići i Banjovići, koji čine više od polovine novih domaćinstava, imaju pretežno slavensku pravoslavnu antroponimiju. Koći je historijsko naselje katoličkog albanskog plemena Koja, koje će se u potpunosti formirati kasnijih godina. Lješovići su u oblast došli iz redova katoličkog albanskog plemena Kelmendi, južno od Kuča. Mnoga od ovih bratstava danas više ne postoje, dok su neka postala dio Trieshija i Koje.