Karma (sanskrit: कर्म kárma, pali: kamma; čin, djelo) u budizmu označava svako djelovanje koje pokreće lanac uzroka i posljedica, slično zakonu akcije i reakcije. Karma obuhvata ne samo fizičko djelovanje, već i ono što svjesno biće govori i misli.
Kad čovjek djeluje, govori ili misli, njegov um nešto čini, a to mora proizvesti rezultate. Buda naročito ističe voljni momenat djelovanja, odnosno karme.Budizam od A do Ž On je govorio da "namjera jeste karma, zato što prvo imamo namjeru prije nego što nešto učinimo tijelom, riječju i mišlju". Tako u stvaranju karme namjera ima veći značaj od samog djela.
U budizmu karma ima donekle drugačiju ulogu nego u hinduizmu, budući da nema trajnog subjekta (anata). Buda umjesto o sopstvu govori o nizu stanja svijesti, koja zaredom određuju jedna drugo, prenoseći karmički naboj. Ovaj naboj nije samo zbir iz prošlosti, već se projektuje i u budućnost, u skladu sa djelima. Tako je sačuvana moralna odgovornost, a izbjegnuta hipoteza o postojanju duše.
Prema Budinom učenju, postoji "podnošenje tereta" vlastitih djela, ali ne i trajna suština "nosioca". Nosioca moralne odgovornosti treba shvatiti kao proces, stalnost u ciklusu "dozrijevanja" plodova djelovanja. U tom smislu Buda naziva čovjeka, kao i svako drugo živo biće, "nasljednikom vlastitih djela".Čedomil Veljačić, Pitanja o nosiocu tereta moralne odgovornosti Bića se sastoje se od lanca uzroka i posljedica.
Posljedice karme predstavljaju ukupnost sklonosti, nagona i htijenja koji čine čovjekovu ličnost.Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije. NOLIT, Beograd. 1982. pp. 373-378 Dozrijevajući u plodu, karma biva iscrpljena, ali volja slobodno stvara novu karmu, čiji plodovi neumoljivo sazrijevaju.
Smrt nije ni okončanje života ni razrješenje od moralne odgovornosti. Tok preporađanja se nastavlja u nedogled sve dok pojedinac ne uspostavi karmu "ni sa tamnim ni sa sjajnim posljedicama", koja vodi iscrpljivanju karme.
Pojam karme
mini|185p|Beskrajni čvor simboliše međupovezanost uzroka i posljedica. Suština zakona karme je da svako biće snosi posljedice sopstvenih djela. Tako je djelovanje istovremeno ispoljavanje volje i uzrok uslovljenosti subjekta. Djelo (sanskr: karma) tako postaje „zakon čijem se dejstvu ne može izbjeći"Pali-engleski rečnik, PTS. Svako biće nasljeđuje sopstvena djela, nastavljajući sa činjenjem novih djela, čije će posljedice osjetiti kasnije. Zbir čovjekovih djela određuje njegov sadašnji i budući život, a sadašnji život i karakter određeni su djelima izvršenim u pređašnjem životu. Zakon „dozrijevanje plodova“ se ne ograničava na jedan život, nego je osnov vjere u preporađanje.
Budino učenje
Prema Budinom učenju, djela (karma) su ono što bićima ostaje u vlasništvu i što ih određuje:
Prema Budinom učenju, djela su ta koja dijele bića na niska i uzvišena, a ne porijeklo ili položaj. Pritom, svako bira put svojih djela, kojima izgrađuje sebe:
Sidarta Gautama Buda je govorio da je prilikom djelovanja najvažnija volja odnosno namjera:
Postoje razna djela koja izazvivaju razne posljedice, i jedna vrsta djela koja vode iscrpljenju djelovanja (vidi nedjelovanje):
Posljedice loših djela ne nestaju u prošlosti, već neminovno stižu počinioca (u toku života ili u budućim životima):
Počinilac ne može pobjeći od svojih zlodjela, zato što ona prijanjaju uz njega:
Buda napominje da čovjek, koji je inače dobar, lakše može neutralisati posljedice pojedinog lošeg djela. On to poredi sa grumenom soli, koji čašu vode učini preslanom i nepogodnom za piće, a kad se ubaci u rijeku Gang, voda u rijeci neće postati slana zbog njega.
Tumačenja Tao-šeng
Početkom 5. vijeka, kineski budistički monah i filozof Tao-šeng je povezao taostički pojam nedjelovanja (wu wei) s budističkim pojmom djelovanja, odnosno karme (wei). On je iznio teoriju da kada čovjek upražnjava nedjelovanje, istovremeno upražnjava ne-um (wu-hsin). Ako čovjek slijedi načela nedjelovanja i ne-uma, tada ne žudi za stvarima niti ih se grčevito drži, iako se može baviti raznim djelatnostima. A pošto je posljedica čovjekove karme plod njegovih žudnji i vezivanja, čovjekova djela pod tim uslovima neće povlačiti nikakvu posljedicu.Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 271-285
Ova teorija predstavlja zanimljivo proširenje budističke filozofije jedne taoističke teorije. Kao takva, ona nepobitno predstavlja važan korak u razvoju kineskog budizma, koji će potom slijediti škola č'an.
Budagoša
Budagoša, utjecajni učitelj i monah iz 5. vijeka, je u svojim stihovima sažeo budističko učenje o karmi. On prvo postavlja pitanje: "Ko je počinilac karme? Ko žanje plod karme?" Nakon čega odgovara da "nema počinioca, nit' ima onog ko posljedice trpi - to samo sastojci kruže i premještaju se."
Zen budizam
Po zenu, najbolja metoda kultivisanja u cilju postizanja budnosti je ne upražnjavati nikakvo kultivisanje. Kultivisati sebe znači vršiti namjeran napor, što je djelovanje (yu-wei). To djelovanje će sigurno dati neki dobar učinak, ali on neće biti vječan, jer je uzrokovan. A "kad se sila uzroka iscrpe, čovjek se vraća prolaznom" (Hsi-jin).Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 285-296
Tako je najbolja metoda kultivisanja uma nedjelovanje, obavljanje svojih poslova bez namjernog napora ili svrhe. Ova metoda nema za cilj djelovanje kako bi se dobile dobre posljedice, bez obzira koliko bi bile dobre same po sebi. Ona stremi tome da se stvari čine tako da ne povlače nikakve posljedice. Kad čovjekove akcije ne povlače nikakve posljedice, tada će on, pošto se posljedice prethodno nakupljene karme iscrpe, postići oslobođenje.
Zen posebno ističke "djelo bez zasluge" (sanskrit: anabhogacarya), što znači prakticirati dobrotu bez ikakvih misli o priznanju drugih. Dijete se utapa; ulazim u vodu i dijete je spašeno. To je sve što treba učiniti u tom slučaju. Odlazim, nikad se ne osvrćem i ništa više ne mislim o tome. Djela ne smiju ostavljati "tragove" i "sjenke". U zenu ne smije biti nikakvih tragova uobraženosli ili veličanja samog sebe čak ni nakon dobrog djela, a kamoli nekakvih misli o nagradi, makar i od Boga.D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 143), Zagreb, 1998.
Savremena tumačenja thumb|Tibetanski točak bivanja.
Volja koju karakterišu žudnja, mržnja i zabluda, uzrokuje lošu karmu, dok ona koju karakteriše nesebičnost (alopha), blagonaklonost (adosa) i nezabluda (amoha), stvara dobru. Na primjer, ako neko nenamjerno zgazi mrava, to se ne odražava na um. Ali ako ga neko namjerno zgazi, to ostavlja trag u umu, a negativni sadržaji uma neizbježno vode patnji.Šta je karma? (yu-budizam.com) Svaka radnja, dobra ili loša, izvire iz uma i ostavlja utisak u umu. Karma dalje utječe na naše sklonosti i naš doživljaj stvarnosti. Na primjer, ratoborna osoba će se u mnogim slučajevima osjećati uvrijeđena i bijesna, dok će smirena osoba izbjeći takve emocije. Na taj način karma određuje naše iskustvo, a našim djelima sijemo sjeme budućih iskustava.Karma (budizam.net) Međutim, karma ne znači predodređenost, pošto je pojedinac slobodan da djeluje u okviru same situacije nastale usljed njegove karme.Karma, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
Svaka voljna akcija mijenja našu svijest i tako izgrađuje naš karakter, a time utječe na naše ponašanje, iskustvo i životni tok. Karmičke posljedice, i dobre i loše, pokreću uslovno nastajanje, koje ljude zadržava u toku samsare.Karma, Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996. I dobro i loše djelo rađaju plodom, kao što tone čovjek s kuglom oko vrata, bilo da je gvozdena ili zlatna. Posljedice karme se mogu iskusiti tokom života djelatnog subjekta, ili u nekom od narednih života. Neki budisti smatraju da je glavni efekat karme to kako se osjećamo (srećno, neutralno ili nesrećno) i u kojem svijetu ćemo se ponovo roditi.
Međutim, prema budističkom učenju o nesopstvu, ne postoji sopstvo koje nastavlja da živi. Nakon smrti produžuje da postoji samo karakter, pa jedino zaista besmrtno u čovjeku jesu njegova djela.Artemije Radosavljević, Učenje o metempsihozi i reinkarnaciji sa hrišćanskog gledišta , Pristupljeno 8. 4. 2013. Postoje samo pojave koje neprekidno funkcionišu, povezane lancem uzroka i posljedica.
Čovjek se iz ovog toka može izbaviti putem spoznaje, nakon čega teži iscrpljivalju karme, što vodi oslobođenju. On i dalje djeluje, ali djelo mora da bude nezainteresovano.Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije. NOLIT, Beograd. 1982. pp. 378-392
Literatura Čedomil Veljačić, Kamma and its Fruit, Buddhist Publication Society, Kandy, Sri Lanka, 1975.
Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb 1979.
Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
Reference
Također pogledajte Karma Nesopstvo Preporađanje (budizam)
Vanjski linkovi
Čedomil Veljačić, Pitanja o nosiocu tereta moralne odgovornosti Šravasti Dhammika, Dobra kamma! Loša kamma! Leonard A. Bulen, Akcija i reakcija u budističkom učenju
Kategorija:Etika Kategorija:Budistički pojmovi Kategorija:Budistička filozofija Kategorija:Indijska filozofija