U gramatici afiks (lat. affigere = pričvrstiti, prikovati, affixum) jest dodatak korijenu neke riječi. U indoevropskim jezicma to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, .Ibrahim Čedić, Rječnik bosanskog jezika, drugo izdanje, Institut za jezik, Sarajevo, 2010; .
To je jezička jedinica koja se u tvorbi riječi dodaje osnovi da promijeni njeno značenje, pri čemu ona sama nije osnova ni samostalna riječ. Sinonimi su formant i formativ.
Ovakvi novi oblici rijetko se pojavljuju, pa je broj afiksa u jeziku ograničen. U širem smislu afiks je i morfološka (oblikujuća) jezička jedinica, koja se dodaje osnovi u tvorbi određenih oblika, kao, npr., poslovati / posl-u-jem, djed / djed-ov-i.
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti prefiks (početak), infiks (sredina) i sufiks (kraj). Primjeri: prefiks – pradjed, najaviti; infiks – rodonačelnik, volovi; sufiks – djedov, negovateljica.
Broj afiksa u jeziku je ograničen jer se novi pojavljuju rijetko. U širem značenju afiks je i jezična jedinica u morfologiji koja se dodaje osnovi u tvorbi pojedinih oblika, kao što su,npr., školovati/škol-u-jem, djed/djed-ov-i. Sinonimi: formant, formativ.
Također pogledajte Prefiksi u bosanskom jeziku Prefiks Sufiks Infiks
Reference
Kategorija:Leksičke jedinice Kategorija:Lingvistička terminologija